Title
Uticaj prolaktina na ćelije trofoblasta na čoveka in vitro
Creator
Stefanoska, Ivana M., 1970-
Copyright date
2013
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 30.06.2013.
Other responsibilities
mentor
Vićovac-Panić, Ljiljana
mentor
Đorđević, Jelena, 1964-
član komisije
Jovanović-Krivokuća, Milica
član komisije
Vasilijić, Saša
Academic Expertise
Prirodno-matematičke nauke
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Biološki fakultet
Alternative title
The effect of prolactin on human trophoblast in vitro
Publisher
Beograd : [I. M. Stefanoska]
Format
PDF/A (128 listova)
description
Biologija - Biogija reprodukcije / Biology
- Biology of reproduction
Abstract (sr)
Prolaktin (PRL) je polipeptidni hormon koji utiče na rast i diferencijaciju različitih
ćelija, a uključen je i u brojne fiziološke procese. Sintetiše ga i luči hipofiza, ali i različita
druga tkiva i ćelije. Prolaktin je jedan od glavnih proteina koji sintetiše i sekretuje
decidualizovani endometrijum. Produkcija decidualnog prolaktina se povećava u trudnoći
nakon implantacije, i dostiže maksimum u tkivu decidue 20 do 25 nedelje gestacije.
Delovanje PRL se ostvaruje vezivanjem za PRL receptore (PRLR) na ćelijskoj
membrani. Poznato je da se za prolaktinski receptor vezuje najmanje tri liganda - prolaktin,
placentni laktogen i hormon rasta. Do sada je za placentu poznato da je receptor za
prolaktin ispoljen u decidui, trofoblastu horiona, epitelu amniona i sinciciotrofoblastu na
kraju trudnoće. Prolaktin u različitim ćelijama i tkivima utiče na ekspresiju adhezionih i
proteolitičkih molekula koji su značajni za degradaciju ekstraćelijskog matriksa i ćelijsku
migraciju. Međutim, njegova uloga u trofoblastu nije dovoljno poznata.
Ovim radom je po prvi put ispitivan uticaj prolaktina na svojstva invazivnog
ekstravilusnog trofoblasta prvog trimestra trudnoće. Detektovana je ekspresija PRLR, kao i
profil prisutnih formi receptora na izolovanim citotrofoblastnim ćelijama i HTR-8/SVneo
trofoblastnoj imortalizovanoj ćelijskoj liniji. Pokazali smo da PRL stimuliše adheziju,
migraciju i invaziju trofoblasta in vitro. Kao potencijalne efektore ispitivali smo integrine,
gal-1 i matriksne metaloproteinaze-2 i -9. Dobijeni rezultati ukazuju da PRL stimuliše
ekspresiju subjedinica integrina α1, α5, kao i gal-1. Ispitivali smo i efekat PRL na
vijabilnost, proliferaciju i apoptozu HTR-8/SVneo ćelija. PRL je blago stimulisao
vijabilnost i uticao na povećanje broja adherentnih ćelija, dok apoptoza nije bila značajno
promenjena.
Dobijeni rezultati predstavljaju napredak u razumevanju fiziološke uloge PRL
značajne za funkciju humanog trofoblasta. Takođe, ovaj rad pruža celovitiji uvid u proces
diferencijacije ranog trofoblasta i predstavlja dobru osnovu za dalja ispitivanja biološke
uloge prolaktina, kao i drugih članova ove familije proteina u humanom trofoblastu.
Abstract (en)
Prolactin (PRL) is a polypeptide hormone which has impact on the growth and
differentiation of various cell types, and is known to participate in numerous physiological
processes. It is synthesized and secreted by the pituitary gland and many other tissues and
cell types. Prolactin is also one of the major proteins synthesized and secreted by
decidualized endometrium. The production of decidual prolactin increases after
implantation, and peaks in decidual tissue at 20 to 25th week of gestation.
The action of PRL is exerted through binding to its receptors (PRLR) at the surface
of target cells. It is known that prolactin receptor has at least three ligands – prolactin,
placental lactogen and growth hormone. Regarding localization of prolactin receptor in
placenta, so far it has been found in decidua, chorionic trophoblast, amniotic epithelium and
synciciotrophoblast at term. Prolactin affects the expression of adhesion and proteolytic
molecules which are important for degradation of extracellular matrix and cell migration.
However, its role in trophoblast is not well defined.
In this study the effect of prolactin on the function of first trimester of pregnancy
extravillous trophoblast was studied for the first time. The expression of PRLR, as well as
the profile of different isoforms was examined in both cytotrophoblast and HTR-8/SVneo
trophoblast derived cell line. It is shown here that PRL stimulates trophoblast cell adhesion,
migration and invasion in vitro. Potential effectors were sought among integrins, gal-1 and
matrix metalloproteinases-2 and -9. The results showed that PRL stimulated the expression
of integrin subunits α1, α5, as well as gal-1. When investigating the effect of PRL on cell
viability, proliferation and apoptosis of HTR-8/SVneo cells, PRL was found to slightly
stimulate cell viability and adherent cell number, while apoptosis was not altered.
The results of this study represent a step further in the understanding of the
physiological role of PRL in human trophoblast. Moreover, this work gives a better insight
in to the process of early trophoblast differentiation and represents a good basis for further studies of the biological role of prolactin, as well as other members of this family of
proteins in the human trophoblast.
Authors Key words
prolaktin, PRLR, trofoblast, izolovani citotrofoblast, HTR-8/SVneo.
Authors Key words
prolactin, PRLR, trophoblast, isolated cytotrophoblast, HTR-8/SVneo
Classification
577.1
Type
Tekst
Abstract (sr)
Prolaktin (PRL) je polipeptidni hormon koji utiče na rast i diferencijaciju različitih
ćelija, a uključen je i u brojne fiziološke procese. Sintetiše ga i luči hipofiza, ali i različita
druga tkiva i ćelije. Prolaktin je jedan od glavnih proteina koji sintetiše i sekretuje
decidualizovani endometrijum. Produkcija decidualnog prolaktina se povećava u trudnoći
nakon implantacije, i dostiže maksimum u tkivu decidue 20 do 25 nedelje gestacije.
Delovanje PRL se ostvaruje vezivanjem za PRL receptore (PRLR) na ćelijskoj
membrani. Poznato je da se za prolaktinski receptor vezuje najmanje tri liganda - prolaktin,
placentni laktogen i hormon rasta. Do sada je za placentu poznato da je receptor za
prolaktin ispoljen u decidui, trofoblastu horiona, epitelu amniona i sinciciotrofoblastu na
kraju trudnoće. Prolaktin u različitim ćelijama i tkivima utiče na ekspresiju adhezionih i
proteolitičkih molekula koji su značajni za degradaciju ekstraćelijskog matriksa i ćelijsku
migraciju. Međutim, njegova uloga u trofoblastu nije dovoljno poznata.
Ovim radom je po prvi put ispitivan uticaj prolaktina na svojstva invazivnog
ekstravilusnog trofoblasta prvog trimestra trudnoće. Detektovana je ekspresija PRLR, kao i
profil prisutnih formi receptora na izolovanim citotrofoblastnim ćelijama i HTR-8/SVneo
trofoblastnoj imortalizovanoj ćelijskoj liniji. Pokazali smo da PRL stimuliše adheziju,
migraciju i invaziju trofoblasta in vitro. Kao potencijalne efektore ispitivali smo integrine,
gal-1 i matriksne metaloproteinaze-2 i -9. Dobijeni rezultati ukazuju da PRL stimuliše
ekspresiju subjedinica integrina α1, α5, kao i gal-1. Ispitivali smo i efekat PRL na
vijabilnost, proliferaciju i apoptozu HTR-8/SVneo ćelija. PRL je blago stimulisao
vijabilnost i uticao na povećanje broja adherentnih ćelija, dok apoptoza nije bila značajno
promenjena.
Dobijeni rezultati predstavljaju napredak u razumevanju fiziološke uloge PRL
značajne za funkciju humanog trofoblasta. Takođe, ovaj rad pruža celovitiji uvid u proces
diferencijacije ranog trofoblasta i predstavlja dobru osnovu za dalja ispitivanja biološke
uloge prolaktina, kao i drugih članova ove familije proteina u humanom trofoblastu.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.