Title
Značaj preoperativnog i postoperativnog određivanja biomarkera sepse za dijagnozu i prognozu intraabdominalnih infekcija
Creator
Vodnik, Tatjana J., 1969-
Copyright date
2014
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
PhD thesis
description
Datum odbrane: 09.05.2014.
Other responsibilities
mentor
Majkić-Singh, Nada, 1947-
član komisije
Majkić-Singh, Nada, 1947-
član komisije
Ignjatović, Svetlana,
član komisije
Ivančević, Nenad, 1966-
Academic Expertise
Medicinske nauke
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Farmaceutski fakultet
Alternative title
The importance preoperative and postoperative determination sepsis biomarkers for diagnosis and prognosis intraabdominal Infections
Publisher
Beograd : [T. J. Vodnik]
Format
PDF/A (203 lista)
description
Medicinska biohemija - Medicinska biohemija / Medical biochemistry - Medical biochemistry
Abstract (sr)
Značaj preoperativnog i postoperativnog određivanja biomarkera sepse za dijagnozu i
prognozu intraabdominalnih infekcija
Sepsa je klinička manifestacija generalizovane inflamatorne reakcije domaćina
na infekciju. Odgovor domaćina na mikroorganizam koji u njega prodire obuhvata brzo
umnožavanje sinhronizovanih signala i odgovora koji se mogu širiti iz zahvaćenog
tkiva. Imunološki mehanizmi obično uspevaju da potisnu sepsu. Kada ovi mehanizmi
budu nadjačani, i to onda kada mikroorganizam krene iz lokalnog žarišta u cirkulaciju,
homeostaza može zatajiti i tada nastaje stanje teške sepse. Sepsa se može razviti kao
odgovor na infekciju izazvanu mikroorganizmima, kao što su Gram-pozitivne i/ili
Gram-negativne bakterije koje pokreću imuno-metaboličku reakciju organizma poznatu
kao "sistemski inflamatorni odgovor" tj. SIRS. Prema ACCP/SCCM, sepsa se definiše
kao sistemski odgovor organizma na infekciju sa najmanje dve odlike za SIRS i
potvrđenim prisustvom infektivnog agensa. Ako ovakvom stanju pridodamo i
disfunkciju organa, praćenu hipoperfuzijom i hipotenzijom, govorimo o teškoj sepsi.
Odgovor organizma u sepsi podrazumeva oslobađanje mnogih biomarkera, i to
je činjenica koja nas navodi da se neki od ovih biomarkera mogu koristiti kao markeri
infekcije ili ozbiljnosti sepse. U poslednjoj deceniji prokalcitonin (PCT) je potvrdio
svoju ulogu kao marker sepse, a zajedno sa drugim rutinskim parametrima (broj
leukocita (WBC) i koncentracija C-reaktivnog proteina (CRP)) omogućava brzu i
pravovremenu dijagnozu infektivnih stanja. U poslednjih 4–5 godina, kao pouzdan
marker sepse sve više se izdvaja i presepsin.
Cilj istraživanja bio je da se ispitaju dijagnostički i prognostički značaj
biomarkera sepse kod akutnih abdominalnih stanja, kao i da se ispita korelacija između
parametara. Uzorci krvi su sakupljani u vreme prijema, preoperativno, i nakon hirurške
intervencije. Određivani su sledeći parametri: presepsin, prokalcitonin (PCT), CRP, IL-
6, LBP i rutinski biohemijski, hematološki i parametri hemostaze. Ispitivanje je
sprovedeno u Laboratoriji Centra za medicinsku biohemiju koja primenjuje standardne
metode po instrukcijama proizvođača. Rezultati su statistički analizirani. ROC analiza
je korišćena da se ispita sposobnost ispitivanih markera za dijagnozu sepse. Istraživanje
je obuhvatilo dve studije.
Prva studija obuhvatila je 98 pacijenata sa abdominalnim bolom i 90 zdravih
dobrovoljaca (kao kontrolna grupa). Nakon hirurškog zahvata, obrazovane su grupe na
osnovu pozitivnog (sepsa grupa, N=58) tj. negativnog (SIRS grupa, N=40)
mikrobiološkog nalaza o intraabdominalnoj infekciji. Koncentracije prokalcitonina
(izražene kao medijana) u serumu zdravih pojedinaca, bolesnika sa dijagnozom SIRS i
bolesnika sa sepsom, na prijemu, su iznosile 0,21 ng/mL, 0,45 ng/mL i 2,32 ng/mL.
Abstract (en)
The importance preoperative and postoperative determination sepsis biomarkers for
diagnosis and prognosis intraabdominal infections
Sepsis is a clinical manifestation of the general inflammatory reaction of the
host-body to the infection. The reaction of the host-body to the microorganism that has
entered into it implies the rapid multiplication of synchronized signals and responses
issuing from the infected tissue. Immunological mechanisms usually manage to
suppress sepsis. However, if these mechanisms are overwhelmed, which usually
happens due to the invasion of the bloodstream by the microorganisms from a focus of
infection, homeostasis is likely to be broken and a severe case of sepsis occurs. Sepsis
may develop as a response to the infection caused by any microorganism, by various
Gram-positive and Gram-negative bacteria which trigger the immunological reaction of
the organism – the systemic inflammation response syndrome (SIRS). According to
ACCP/SCCM, sepsis can be defined as the systemic response of the organism to the
infection if the presence of at least two SIRS symptoms and an infectious agent is
confirmed. Should we add organ failure, hypoperfusion and hypotension to the
aforementioned symptoms, we are referring to the severe case of sepsis.
The sepsis response involves the release many biomarkers, a fact that leads to
the suggestion that some of these biomarkers could be used as markers of infection or
sepsis severity. In the last decade Procalcitonin (PCT) has confirmed its role as marker
of sepsis, and along with other routine parameters (white blood cell (WBC) count and
C-reactive protein (CRP) concentration) allow rapid and timely diagnosis of infectious
conditions. In the last 4–5 years, presepsin became a valuable marker in sepsis
qualification.
The aim of study was to identify the diagnostic and prognostic significance
sepsis biomarkers in acute abdominal conditions and also to examine the correlation
between parameters. Samples of blood for measurement each markers were collected at
the time of admission and after medical treatment. We determined the following
parameters, markers of sepsis: presepsin, prokalcitonin (PCT), CRP, IL-6, LBP and
routine biochemical, hematological and hemostatic parameters. Sepsis biomarkers were
determined at the central laboratory Center of Medical Biochemistry using commercial
available methods following the instructions of the manufacturers. Results were
statisticaly analyzed. ROC analyses were used to examine the capability of markers to
diagnose sepsis. Research was based on two study.
First study comprised 98 patients suffering from acute abdominal conditions,
and 90 healthy volunteers as the control group...
Authors Key words
infekcija; sepsa; biomarkeri; dijagnoza; prognoza
Authors Key words
infection; sepsis; biomarkers; diagnosis; prognosis
Classification
577.1: [616-089: 544.452.14] (043.3)
616-079: 616-022.1 (043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
Značaj preoperativnog i postoperativnog određivanja biomarkera sepse za dijagnozu i
prognozu intraabdominalnih infekcija
Sepsa je klinička manifestacija generalizovane inflamatorne reakcije domaćina
na infekciju. Odgovor domaćina na mikroorganizam koji u njega prodire obuhvata brzo
umnožavanje sinhronizovanih signala i odgovora koji se mogu širiti iz zahvaćenog
tkiva. Imunološki mehanizmi obično uspevaju da potisnu sepsu. Kada ovi mehanizmi
budu nadjačani, i to onda kada mikroorganizam krene iz lokalnog žarišta u cirkulaciju,
homeostaza može zatajiti i tada nastaje stanje teške sepse. Sepsa se može razviti kao
odgovor na infekciju izazvanu mikroorganizmima, kao što su Gram-pozitivne i/ili
Gram-negativne bakterije koje pokreću imuno-metaboličku reakciju organizma poznatu
kao "sistemski inflamatorni odgovor" tj. SIRS. Prema ACCP/SCCM, sepsa se definiše
kao sistemski odgovor organizma na infekciju sa najmanje dve odlike za SIRS i
potvrđenim prisustvom infektivnog agensa. Ako ovakvom stanju pridodamo i
disfunkciju organa, praćenu hipoperfuzijom i hipotenzijom, govorimo o teškoj sepsi.
Odgovor organizma u sepsi podrazumeva oslobađanje mnogih biomarkera, i to
je činjenica koja nas navodi da se neki od ovih biomarkera mogu koristiti kao markeri
infekcije ili ozbiljnosti sepse. U poslednjoj deceniji prokalcitonin (PCT) je potvrdio
svoju ulogu kao marker sepse, a zajedno sa drugim rutinskim parametrima (broj
leukocita (WBC) i koncentracija C-reaktivnog proteina (CRP)) omogućava brzu i
pravovremenu dijagnozu infektivnih stanja. U poslednjih 4–5 godina, kao pouzdan
marker sepse sve više se izdvaja i presepsin.
Cilj istraživanja bio je da se ispitaju dijagnostički i prognostički značaj
biomarkera sepse kod akutnih abdominalnih stanja, kao i da se ispita korelacija između
parametara. Uzorci krvi su sakupljani u vreme prijema, preoperativno, i nakon hirurške
intervencije. Određivani su sledeći parametri: presepsin, prokalcitonin (PCT), CRP, IL-
6, LBP i rutinski biohemijski, hematološki i parametri hemostaze. Ispitivanje je
sprovedeno u Laboratoriji Centra za medicinsku biohemiju koja primenjuje standardne
metode po instrukcijama proizvođača. Rezultati su statistički analizirani. ROC analiza
je korišćena da se ispita sposobnost ispitivanih markera za dijagnozu sepse. Istraživanje
je obuhvatilo dve studije.
Prva studija obuhvatila je 98 pacijenata sa abdominalnim bolom i 90 zdravih
dobrovoljaca (kao kontrolna grupa). Nakon hirurškog zahvata, obrazovane su grupe na
osnovu pozitivnog (sepsa grupa, N=58) tj. negativnog (SIRS grupa, N=40)
mikrobiološkog nalaza o intraabdominalnoj infekciji. Koncentracije prokalcitonina
(izražene kao medijana) u serumu zdravih pojedinaca, bolesnika sa dijagnozom SIRS i
bolesnika sa sepsom, na prijemu, su iznosile 0,21 ng/mL, 0,45 ng/mL i 2,32 ng/mL.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.