Title
Longitudinalno praćenje rasta i razvoja dece majki sa najtežim tipom Rh(D) aloimunizovanih trudnoća posle primene intrauterusne intravaskularne transfuzije
Creator
Živković, Monika M., 1964-
Copyright date
2012
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno 3.0 Srbija (CC BY-NC 3.0)
License description
Dozvoljavate umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način odredjen od strane autora ili davaoca licence. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc/3.0/rs/deed.sr_LATN Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 15.11.2012.
Other responsibilities
mentor
Plećaš, Darko, 1953-
član komisije
Berisavac, Milica, 1947-
član komisije
Janković, Borisav, 1949-
član komisije
Bila, Sreten
Academic Expertise
Medicinske nauke
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Medicinski fakultet
Alternative title
Longitudinal follow up of growth and development of children from most severe cases of RH(D) alloimmune pregnancies after application of intrauterine intravascular transfusion
Publisher
Beograd : [M. M. Živković]
Format
PDF/A ( 161 list)
description
Humana reprodukcija / Human reproduction
Abstract (sr)
Uticaj različitih antepartalnih, intrapartalnih i ranih neonatalnih faktora rizika,
značajan je za tok i ishod trudnoće, za rani neonatalni period i za kasniji rast i razvoj
deteta. Oštećen plod u trudnoći i/ili porođaju nije samo problem akušera i neonatologa
već i izuzetan (veliki) problem sociologa, porodice i društva. Sve ovo nameće potrebu
za ranim prepoznavanjem problema ploda sa rizikom u cilju smanjivanja perinatalnog
(antenatalnog) morbiditeta i mortaliteta i omogućavanja normalnog rasta i razvoja
deteta.
Aloimunizacija označava postojanje cirkulišućih antitela majke protiv eritrocita
fetusa, koja nastaju kao odgovor na postojanje stranog antigena na membrani eritrocita
fetusa. O problemu aloimunizacije u svetu je dosta pisano i rađeno, a ima i zemalja,
posebno onih sa razvijenom zdravstvenom zaštitom gde aloimunizacije više nema. U
Srbiji, međutim, slično kao i okolnim Balkanskim državama, aloimunizacija je i dalje
prisutna i predstavlja jedan od gorućih problema perinatalne kontrole.
Hemolitička bolest definisana Rh(D) aloimunizacijom zauzima značajno mesto
u perinatalnom morbiditetu i mortalitetu), ona predestavlja oboljenje sa genetskom
predispozicijom. Hemolitička bolest fetusa/neonatusa (HBFN), je proces stvaranja IgG
anti-D antitela u krvi Rh(D) negativne trudnice koja prelaze u cirkulaciju Rh(D)
pozitivnog ploda, apsorbuju se na D pozitivne eritrocite ili ostaju slobodna u fetalnom
serumu. Ovako apsorbovana antitela predstavljaju hemolizine koji razaraju eritrocite.
Izvesni klinički aspekti Rh(D) aloimunizacije bili su poznati stotinama godina,
ali etiologija oboljenja otkrivena je sredinom prošlog veka, što je uslovilo veliki
napredak u razumevanju, dijagnostici i terapiji ovog problema. Rh faktor otkrilli su
Landsteiner i Weiner 1940. godine, kada su utvrdili da se u serumu eksperimentalnih
zečeva, prethodno imunizovanih eritrocitima Rhesus majmuna, stvara antitelo koje
aglutiniše ne samo eritrocite majmuna već i eritrocite 85% ljudi bele rase; imunizujući
antigen je dobio ime Rhesus antigen. Levine i sar. 1941. godine, pokazali su da je imuni
odgovor Rh-negativne trudnice na prisustvo Rh-pozitivnih fetalnih eritrocita uzrok
nastanka HBFN, koja je tada nazvana erytroblastosis fetalis (EBF). Landsteiner i Levin
daju odgovore na etiologiju i imunohematologiju Rh(D) aloimunizacije, 1940. godine.
Pažnja se usmerila ka prevenciji (saznanju da se pojava Rh(D) aloimunizacjie majke na Rh(D) antigen fetusa može sprečiti primenom odgovarajuće količine hiperimunog anti-
D imunoglobulina), antenatalnoj dijagnostici i terapiji intrauterusna intravaskularna
transfuzija (IUIVT).
Napredak medicine tokom poslednjih 20 godina i usavršavanje dijagnostičkih i
terapijskih procedura i tehnika izmenio je prognozu života ove dece. Razvoj
dijagnostike u trudnoćama sa Rh imunizacijom i terapije HBFN-a obeležilo je pet
dostignuća u literaturi poznatih kao "pet velikih skokova unapred":
eksangvinotransfuzija (EST), prevremeni porođaj, spektrofotometrija plodove vode,
ultrazvučna dijagnostika, pristup fetalnoj cirkulaciji-kordocenteza...
Abstract (en)
The impact of different antepartal, intrapartal and early neonatal risk factors is
significant for the course and outcome of a pregnancy, for an early neonatal period and
for later growth and development of a child. The case of fetal damage during pregnancy
and/or childbirth is a significant problem not only for obstetricians and neonatologists
but also for sociologists, family and society as a whole. This calls for an early problem
identification of fetus with a risk in order to decrease perinatal (antenatal) morbidity and
mortality, and enable normal growth and development of a child.
Allo-immunization indicates the existence of maternal circulating antibodies
against fetal erythrocytes, that emerge in response to the existence of extraneous antigen
on the fetal erythrocyte membrane. Around the world, a great deal of scientific and
practical work has been dedicated to the problem of allo-immunization, and there are
countries, especially those with developed health care systems, where alloimmunization
is no more existent. However, in Serbia and its neughboring Balkan
countries allo-immunization is still present and represents one of the vital problems of
perinatal contol.
Тhe hemolytic disease defined by Rh(D) allo-immunization contributes
significantly to perinatal morbidity and mortality. The hemolytic disease of
fetus/neonate is the disease (HDFN) with genetic predisposition and it represents a
process of production of IgG anti-D antibodies in blood of a Rh(D) negative pregnant
woman that go over into the circulation of Rh(D) positive fetus, get absorbed on D
positive erythrocytes or stay free in fetal serum. Antibodies absorbed in this way
represent hemolysins that destroy erythrocytes.
Certain clinical aspects of Rh(D) allo-immunization have been known for
hundreds of years, but the disease etiology was discovered in the middle of 20th
centuary, and that greatly improved understanding of the problem, and its diagnostics
and treatment. Rh factor was discovered by Landsteiner and Weiner in 1940, when in
the serum of experimental rabbits, previously immunized by Rhesus monkey
erythrocytes, they determined procreation of an antibody which agglutinates not only
monkey erythrocytes but also erythrocytes of 85% of Caucasians; the immunizing
antigen was called the Rhesus antigen. In 1941, Levine et al. showed that the immune
response of Rh negative pregnant woman to the presence of Rh positive fetal
erythrocytes is the cause of the hemolytic disease of fetus/neonate, that has since been
called erytroblastosis fetalis (EBF). In 1940, Landsteiner and Levine gave answers
regarding etiology and immunohematology of Rh(D) allo-immunization. The focus has
then turned to the prevention (knowledge that Rh(D) allo-immunization of a mother to
Rh(D) fetal antigen can be prevented by application of sufficient quantity of
hyperimmune anti-D immunoglobulin), to antenatal diagnostics and to intrauterine
intravascular transfusion (IUIVT) treatment...
Authors Key words
aloimunizacija; hiperbilirubinemija; hemolitička bolest fetusa/neonatusa;
Rh(D) inkopatibilija; razvojni poremećaji; poremećaji razvoja jezika i sluha;
intrauterusna intravaskularna transfuzija; psihomotorni razvoj
Authors Key words
alloimmunization; hyperbilirubinemia; hemolytic disease of fetus/neonate;
Rh(D) incopatibilia; development disorders; disorders of development speech and
hearing; intrauterine intravascular transfusion; psychomotor development
Classification
618.33(043.3)
616-053.2
Subject
Trudnoća
Type
Tekst
Abstract (sr)
Uticaj različitih antepartalnih, intrapartalnih i ranih neonatalnih faktora rizika,
značajan je za tok i ishod trudnoće, za rani neonatalni period i za kasniji rast i razvoj
deteta. Oštećen plod u trudnoći i/ili porođaju nije samo problem akušera i neonatologa
već i izuzetan (veliki) problem sociologa, porodice i društva. Sve ovo nameće potrebu
za ranim prepoznavanjem problema ploda sa rizikom u cilju smanjivanja perinatalnog
(antenatalnog) morbiditeta i mortaliteta i omogućavanja normalnog rasta i razvoja
deteta.
Aloimunizacija označava postojanje cirkulišućih antitela majke protiv eritrocita
fetusa, koja nastaju kao odgovor na postojanje stranog antigena na membrani eritrocita
fetusa. O problemu aloimunizacije u svetu je dosta pisano i rađeno, a ima i zemalja,
posebno onih sa razvijenom zdravstvenom zaštitom gde aloimunizacije više nema. U
Srbiji, međutim, slično kao i okolnim Balkanskim državama, aloimunizacija je i dalje
prisutna i predstavlja jedan od gorućih problema perinatalne kontrole.
Hemolitička bolest definisana Rh(D) aloimunizacijom zauzima značajno mesto
u perinatalnom morbiditetu i mortalitetu), ona predestavlja oboljenje sa genetskom
predispozicijom. Hemolitička bolest fetusa/neonatusa (HBFN), je proces stvaranja IgG
anti-D antitela u krvi Rh(D) negativne trudnice koja prelaze u cirkulaciju Rh(D)
pozitivnog ploda, apsorbuju se na D pozitivne eritrocite ili ostaju slobodna u fetalnom
serumu. Ovako apsorbovana antitela predstavljaju hemolizine koji razaraju eritrocite.
Izvesni klinički aspekti Rh(D) aloimunizacije bili su poznati stotinama godina,
ali etiologija oboljenja otkrivena je sredinom prošlog veka, što je uslovilo veliki
napredak u razumevanju, dijagnostici i terapiji ovog problema. Rh faktor otkrilli su
Landsteiner i Weiner 1940. godine, kada su utvrdili da se u serumu eksperimentalnih
zečeva, prethodno imunizovanih eritrocitima Rhesus majmuna, stvara antitelo koje
aglutiniše ne samo eritrocite majmuna već i eritrocite 85% ljudi bele rase; imunizujući
antigen je dobio ime Rhesus antigen. Levine i sar. 1941. godine, pokazali su da je imuni
odgovor Rh-negativne trudnice na prisustvo Rh-pozitivnih fetalnih eritrocita uzrok
nastanka HBFN, koja je tada nazvana erytroblastosis fetalis (EBF). Landsteiner i Levin
daju odgovore na etiologiju i imunohematologiju Rh(D) aloimunizacije, 1940. godine.
Pažnja se usmerila ka prevenciji (saznanju da se pojava Rh(D) aloimunizacjie majke na Rh(D) antigen fetusa može sprečiti primenom odgovarajuće količine hiperimunog anti-
D imunoglobulina), antenatalnoj dijagnostici i terapiji intrauterusna intravaskularna
transfuzija (IUIVT).
Napredak medicine tokom poslednjih 20 godina i usavršavanje dijagnostičkih i
terapijskih procedura i tehnika izmenio je prognozu života ove dece. Razvoj
dijagnostike u trudnoćama sa Rh imunizacijom i terapije HBFN-a obeležilo je pet
dostignuća u literaturi poznatih kao "pet velikih skokova unapred":
eksangvinotransfuzija (EST), prevremeni porođaj, spektrofotometrija plodove vode,
ultrazvučna dijagnostika, pristup fetalnoj cirkulaciji-kordocenteza...
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.