Title
Biomarkeri odgovora na terapiju interferonom-β kod bolesnika sa relapsno-remitentnom multiplom sklerozom
Creator
Milošević, Emina, 1982-
Copyright date
2015
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 25.12.2015.
Other responsibilities
mentor
Popadić, Dušan, 1968-
komentor
Drulović, Jelena, 1960-
član komisije
Mostarica-Stojković, Marija, 1948-
član komisije
Lavrnić, Dragana, 1957-
član komisije
Baskić, Dejan, 1970-
Academic Expertise
Medicinske nauke
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Medicinski fakultet
Alternative title
Biomarkers of response to interferon- β therapy in patients with relapsing remitting multiple sclerosis.
Publisher
[ E. Milošević]
Format
105 listova
description
medicina - imunologija / medicine
- immunology
Abstract (sr)
Multipla skleroza (MS) je hronična, zapaljenska, demijelinizaciona i neurodegenerativna
bolest centralnog nervnog sistema (CNS). Smatra se da je MS autoimunska bolest kod
koje autoreaktivni pomoćnički T-limfociti (Th) specifični za antigene mijelina pokreću
proces oštećenja direktno i aktivacijom drugih imunskih i neimunskih ćelija. Njihovo
dejstvo bar delom antagonizuju regulatorni T-limfociti (Treg). Prva linija terapije za
najčešću formu MS, relapsno-remitentnu (RR), je interferon-β koji svoje efekte ostvaruje
dejstvom na ekspresiju različitih gena. Problem koji se nameće u lečenju ovim lekom je
relativno visoka učestalost slabog terapijskog odgovora. U ovoj doktorskoj disertaciji
prospektivno je praćena relativna genska ekspresija iRNK u mononuklearnim ćelijama
periferne krvi kod bolesnika sa RRMS. Mereni su markeri biološkog odgovora na IFN-β,
marker T-limfocita, Th1/17 − polarišući citokini, njihovi receptori, transkripcioni faktori
Th1/17 i Treg, efektorski citokinii endogeni IFN-β pre početka terapije sa IFN-β1b i
nakon 6, 12, 24 i 36 meseci trajanja terapije. Pored toga, praćena je kinetika
koncentracije odabranih proinflamatornih citokina u plazmi. Analiziran je potencijal
ovih medijatora kao biomarkera kliničkog odgovora na terapiju. Tokom IFN-β terapije
su se značajno menjali nivoi ekspresije svih ispitivanih gena, i to na isti način kod
pacijenata koji dobro odgovaraju na terapiju i kod pacijenata koji suboptimalno
odgovaraju na terapiju. IFN-β terapija nije uticala na koncentracije merenih
proinflamatornih citokina u plazmi bolesnika sa RRMS. Nije postojala povezanost nivoa
RNK, kao ni koncentracije citokina u plazmi sa kliničkim i demografskim parametrima
obolelih. Međutim, kada su podaci analizirani u zavisnosti od pojave relapsa, nađena je
povezanost niže ekspresije β2 subjedinice receptora za IL-12 (IL-12Rβ2) sa višim
rizikom za pojavu relapsa. Relativna genska ekspresija IL-12Rβ2 ima potencijal kao
biomarker odgovora na terapiju sa IFN-β1b. Dalja istraživanja koja bi uključila veći broj
bolesnika sa RRMS su potrebna kako bi se ispitala ova pretpostavka i procenila
primenjivost korišćenja relativne genske ekspresije IL-12Rβ2 kao biomarkera odgovora
na terapiju sa IFN-β1b...
Authors Key words
multipla skleroza, interferon-β, odgovor na terapiju, genska ekspresija, β2
subjedinicainterleukin-12 receptora
Authors Key words
multiple sclerosis, interferon-β, therapy response, gene expression,
interleukin-12 receptor β2 subunit
Classification
616.8-097:577.2(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
Multipla skleroza (MS) je hronična, zapaljenska, demijelinizaciona i neurodegenerativna
bolest centralnog nervnog sistema (CNS). Smatra se da je MS autoimunska bolest kod
koje autoreaktivni pomoćnički T-limfociti (Th) specifični za antigene mijelina pokreću
proces oštećenja direktno i aktivacijom drugih imunskih i neimunskih ćelija. Njihovo
dejstvo bar delom antagonizuju regulatorni T-limfociti (Treg). Prva linija terapije za
najčešću formu MS, relapsno-remitentnu (RR), je interferon-β koji svoje efekte ostvaruje
dejstvom na ekspresiju različitih gena. Problem koji se nameće u lečenju ovim lekom je
relativno visoka učestalost slabog terapijskog odgovora. U ovoj doktorskoj disertaciji
prospektivno je praćena relativna genska ekspresija iRNK u mononuklearnim ćelijama
periferne krvi kod bolesnika sa RRMS. Mereni su markeri biološkog odgovora na IFN-β,
marker T-limfocita, Th1/17 − polarišući citokini, njihovi receptori, transkripcioni faktori
Th1/17 i Treg, efektorski citokinii endogeni IFN-β pre početka terapije sa IFN-β1b i
nakon 6, 12, 24 i 36 meseci trajanja terapije. Pored toga, praćena je kinetika
koncentracije odabranih proinflamatornih citokina u plazmi. Analiziran je potencijal
ovih medijatora kao biomarkera kliničkog odgovora na terapiju. Tokom IFN-β terapije
su se značajno menjali nivoi ekspresije svih ispitivanih gena, i to na isti način kod
pacijenata koji dobro odgovaraju na terapiju i kod pacijenata koji suboptimalno
odgovaraju na terapiju. IFN-β terapija nije uticala na koncentracije merenih
proinflamatornih citokina u plazmi bolesnika sa RRMS. Nije postojala povezanost nivoa
RNK, kao ni koncentracije citokina u plazmi sa kliničkim i demografskim parametrima
obolelih. Međutim, kada su podaci analizirani u zavisnosti od pojave relapsa, nađena je
povezanost niže ekspresije β2 subjedinice receptora za IL-12 (IL-12Rβ2) sa višim
rizikom za pojavu relapsa. Relativna genska ekspresija IL-12Rβ2 ima potencijal kao
biomarker odgovora na terapiju sa IFN-β1b. Dalja istraživanja koja bi uključila veći broj
bolesnika sa RRMS su potrebna kako bi se ispitala ova pretpostavka i procenila
primenjivost korišćenja relativne genske ekspresije IL-12Rβ2 kao biomarkera odgovora
na terapiju sa IFN-β1b...
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.