Title
Uloga azot-monoksida u regulaciji ekspresije CXCL12 u eksperimentalnom autoimunskom encefalomijelitisu u pacova
Creator
Petković, Filip T., 1984-
Copyright date
2014
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Deliti pod istim uslovima 3.0 Srbija (CC BY-NC-SA 3.0)
License description
Dozvoljavate umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način odredjen od strane autora ili davaoca licence i ako se prerada distribuira pod istom ili sličnom licencom. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela i prerada. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/deed.sr_LATN Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 02.04.2014.
Other responsibilities
mentor
Miljković, Đorđe
mentor
Kataranovski, Milena, 1952-
Academic Expertise
Prirodno-matematičke nauke
Academic Title
-
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Biološki fakultet
Alternative title
The role of nitric-oxide in CXCL12 expression regulation in experimental autoimmune encephalomyelitis in rats
Publisher
[F. T. Petković]
Format
85 listova
description
Biologija - Imunobiologija / Biology
- Immunobiology
Abstract (sr)
Multipla skleroza (MS) je hronična, inflamatorna, demijelinizirajuća i degenerativna
bolest centralnog nervnog sistema (CNS), koja se najčešće javlja kod mlañih osoba.
Smatra se da imunski sistem ima ključnu ulogu u patogenezi MS, odnosno da bolest nastaje
usled autoimunskog odgovora usmerenog prema proteinima mijelinskog omotača. MS je
veoma raznolika bolest u svom kliničkom ispoljavanju, što je najverovatnije posledica
različitih molekulskih mehanizama koji su uključeni u njenu patogenezu. Usled destrukcije
mijelinskog omotača i degeneracije aksona neurona, dolazi do deficita u motornim,
senzornim i kognitivnim funkcijama obolelih, koji mogu biti prolaznog ili trajnog
karaktera. Trenutnim terapijskim pristupima može se uticati na odlaganje pojave novih
neuroloških ispada i može se usporiti hronično pogoršavanje stanja kod pacijenata, ali se ne
omogućava njihovo izlečenje.
Eksperimentalni autoimunski encefalomijelitis (EAE) je najčešće korišćeni
eksperimentalni model za proučavanje patofiziologije MS. Upotreba ovog modela, koji
oponaša autoimunsku patogenezu MS, dovela je do mnogih saznanja o mehanizmima
neuroimunoloških procesa, to jest, o prelasku imunskih ćelija iz krvotoka u CNS, o
njihovoj interakciji sa lokalnim ćelijama glije i neuronima i o sledstvenoj inflamaciji, kao
istaknutom aspektu MS.
Hemokini su citokini koji imaju ključnu ulogu u regulaciji migracije imunskih ćelija
na mesto inflamacije prilikom odbrane organizma od patogena ili tokom patoloških
imunskih procesa, poput MS. Hemokini najčešće stimulišu imunski odgovor privlačenjem
ćelija imunskog sistema na efektorska mesta, meñutim neki od njh ispoljavaju i regulatorne
ili antiinflamatorne uloge, poput CXCL12. CXCL12 deluje antiinflamatorno sprečavanjem
prelaska autoreaktivnih imunskih ćelija iz perivaskularnog prostora u parenhim CNS-a,
izazivanjem apoptoze autoreaktivnih T ćelija i stimulisanjem promene proinflamatornog
karaktera ovih ćelija u antiinflamatorni...
Abstract (en)
Multiple sclerosis (MS) is a chronic, inflammatory, demyelinating and degenerative
disease of the central nervous system (CNS) that occurs preferentially in young adults.
Immune system plays a key role in its pathogenesis. It is considered that MS develops due
to an autoimmune response directed against myelin sheet components. MS is a very
heterogeneous disease in its clinical manifestations, which is most probably a consequence
of diverse molecular mechanisms involved in its pathogenesis. As a consequence of myelin
sheet destruction and axonal degeneration, transient or permanent deficits in motor, sensory
and cognitive functions appear in MS patients. Therapies which are currently in use
decrease the frequency and the severity of acute attacks and slow down the rate of
neurological deterioration, but do not cure the patients.
Experimental autoimmune encephalomyelitis (EAE) is the most widely used
experimental model for studying pathophysiology of MS. The use of this model, which
mimics autoimmune pathogenesis of MS, led to many discoveries about
neuroimmunological processes, such as egression of immune cells from the blood stream
into the CNS, immune cell interaction with resident glial cells and neurons and subsequent
inflammation, as an important aspect of MS.
Chemokines are cytokines with a central role in regulation of immune cell migration
at the site of inflammation during pathogen invasion and during pathological immune
processes, such as MS. Most often, chemokines boost immune response by attracting
immune cells at the effector sites. However, some chemokines, including CXCL12, exert
regulatory or antiinflammatory roles. CXCL12 prevents egress of autoreactive immune
cells from the perivascular space into the CNS parenchyma, induces autoreactive T cell
apoptosis and stimulates shifting of proinflammatory phenotype of these cells towards
antiinflammatory phenotype...
Authors Key words
multipla skleroza, eksperimentalni autoimunski encefalomijelitis, azotmonoksid,
CXCL12, neuroinflamacija, astrociti
Authors Key words
multiple sclerosis, experimental autoimmune encephalomyelitis, nitric-oxide,
CXCL12, neuroinflammation, astrocytes
Classification
577.27:616.831-002(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
Multipla skleroza (MS) je hronična, inflamatorna, demijelinizirajuća i degenerativna
bolest centralnog nervnog sistema (CNS), koja se najčešće javlja kod mlañih osoba.
Smatra se da imunski sistem ima ključnu ulogu u patogenezi MS, odnosno da bolest nastaje
usled autoimunskog odgovora usmerenog prema proteinima mijelinskog omotača. MS je
veoma raznolika bolest u svom kliničkom ispoljavanju, što je najverovatnije posledica
različitih molekulskih mehanizama koji su uključeni u njenu patogenezu. Usled destrukcije
mijelinskog omotača i degeneracije aksona neurona, dolazi do deficita u motornim,
senzornim i kognitivnim funkcijama obolelih, koji mogu biti prolaznog ili trajnog
karaktera. Trenutnim terapijskim pristupima može se uticati na odlaganje pojave novih
neuroloških ispada i može se usporiti hronično pogoršavanje stanja kod pacijenata, ali se ne
omogućava njihovo izlečenje.
Eksperimentalni autoimunski encefalomijelitis (EAE) je najčešće korišćeni
eksperimentalni model za proučavanje patofiziologije MS. Upotreba ovog modela, koji
oponaša autoimunsku patogenezu MS, dovela je do mnogih saznanja o mehanizmima
neuroimunoloških procesa, to jest, o prelasku imunskih ćelija iz krvotoka u CNS, o
njihovoj interakciji sa lokalnim ćelijama glije i neuronima i o sledstvenoj inflamaciji, kao
istaknutom aspektu MS.
Hemokini su citokini koji imaju ključnu ulogu u regulaciji migracije imunskih ćelija
na mesto inflamacije prilikom odbrane organizma od patogena ili tokom patoloških
imunskih procesa, poput MS. Hemokini najčešće stimulišu imunski odgovor privlačenjem
ćelija imunskog sistema na efektorska mesta, meñutim neki od njh ispoljavaju i regulatorne
ili antiinflamatorne uloge, poput CXCL12. CXCL12 deluje antiinflamatorno sprečavanjem
prelaska autoreaktivnih imunskih ćelija iz perivaskularnog prostora u parenhim CNS-a,
izazivanjem apoptoze autoreaktivnih T ćelija i stimulisanjem promene proinflamatornog
karaktera ovih ćelija u antiinflamatorni...
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.