Title
Sintaksa i semantika veznika u savremenom turskom jeziku
Creator
Bradašević, Saša.
Copyright date
2013
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 28.04.2014.
Other responsibilities
mentor
Teodosijević, Mirjana, 1951-
Academic Expertise
Društveno-humanističke nauke
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Filološki fakultet
Publisher
[S. Bradašević]
Format
194 lista
description
Lingvistika - Turski jezik / Linguistics - Turkish language
Abstract (sr)
Veznici u savremenom turskom jeziku predstavljaju funkcionalne reči koje služe
za izražavanje različitih odnosa između zavisnih i nezavisnih rečenica. Za neke od njih
možemo da kažemo da predstavljaju prave veznike koji imaju odgovarajući ekvivalent u
srpskom jeziku. Veliku većinu veznika u turskom jeziku zapravo čine veznički prilozi,
gerundiji, participi i proparticipi koji imaju vezničku funkciju.
Veznici u turskom jeziku postoje i u najstarijim pisanim spomenicima kao što su
Orhonski natpisi koji potiču iz 8. veka. Tokom perioda Osmanlijskog carstva, turski jezik
je bio izložen velikom uticaju persijskog i arapskog jezika, koji su u tom periodu bili
najdominantniji jezici u oblasti kulture, nauke i religije u Maloj Aziji. Zbog toga u
turskom jeziku postoji veliki broj veznika i vezničkih konstrukcija koji potiču upravo iz
tih jezika. Iako je pokret jezičkog purizma zvanično izbacio iz upotrebe mnoge strane
veznike, veliki broj njih je i dalje prisutan u govornom jeziku. Sa stanovišta funkcije veznika u rečenici, veznici su podeljeni u subordinativne i
koordinativne. Bilo da su složeni ili ne, bilo da su pravi veznici ili veznički prilozi, oni su
podeljeni na osnovu toga da li povezuju dve nezavisne rečenice ili zavisnu sa nezavisnom
rečenicom. Prilikom prevođenja sa srpskog na turski, primećujemo da se često za srpske
veznike ne može naći odgovarajući veznik u turskom, već moraju da se upotrebe veznički
prilozi, gerundiji, participi ili proparticipi koji vrše tu funkciju.
Posebno poglavlje je posvećeno interpunkcijskim znacima. Budući da je
asindetski način građenja rečenice veoma zastupljen, naročito u govoru, interpunkcijski
znaci mogu biti upotrebljeni tako da naglašavaju takve asindetske rečenice.Veznici u turskom jeziku postoje oduvek i njihov broj je kroz istoriju samo rastao.
Tome je doprineo uticaj indoevropskih jezika, kao i arapskog, koji su svojom rečeničnom
strukturom uticali na ustrojstvo turske rečenice.
Abstract (en)
Conjuctions in modern Turkish language represent functional words that are
expressing various relations between subordinative and coordinative clauses. For some of
them, one can say, that they represent true conjuctions, having the appropriate equivalent
in Serbian language. The great majority of conjuctions in Turkish language are, in fact,
adverbial construcions, participles and gerunds, having the function of a conjuction.
Conjuction in Turkish language exists even in the oldest scriptures like the
Orkhon scrpitures from 8th century. During the Ottoman Empire, Turkish langage was
exposed to the influence of Persian and Arabic languages, that were predominant
languages of culture, religion and science at that time in Asia Minor. That is the reason
for so many conjuctions and conjuctional constructions having origin in mentioned
languages. In spite the fact that the langage reform officially removed many foreign
conjuctions, a great deal of them still survives in spoken language. Concerning he conjuctional function in sentence, conjuctions are divided to
subordinative and coordinative conjuctions. Regardless of being complex or not, true or
not, they are classified according to the connection of coordinate and subordinate clauses.
During the translation from Serbian to Turkish, one can notice the absence of appropriate
conjuctions in Turkish. In that case one should use adverbs, gerunds and participles with
appropriate function.
One chapter is dedicated to punctuation. Having in mind that asyndetic sentences
are very common for spoken language, punctuation can be used in the manner marking
asyndetic sentences.
Conjuctions in Turkish were always present, and they grew in number through
history. Reason for that lies in the influence of both indoeuropean languages and arabic,
influencing the foundations of Turkish sentence.
Authors Key words
turski veznici, veznički prilozi, vezničke konstrukcije, gerundiji, participi,
proparticipi, zavisne rečenice, nezavisne rečenice, interpunkcijski znaci
Authors Key words
turkish conjuctions, adverbial conjuction, conjuctional constructions,
gerunds, participles, proparticiples, subordinate clauses, coordinate clauses, punctuation
Classification
811.512.161'367.634(043.3), 811.512.161'37(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
Veznici u savremenom turskom jeziku predstavljaju funkcionalne reči koje služe
za izražavanje različitih odnosa između zavisnih i nezavisnih rečenica. Za neke od njih
možemo da kažemo da predstavljaju prave veznike koji imaju odgovarajući ekvivalent u
srpskom jeziku. Veliku većinu veznika u turskom jeziku zapravo čine veznički prilozi,
gerundiji, participi i proparticipi koji imaju vezničku funkciju.
Veznici u turskom jeziku postoje i u najstarijim pisanim spomenicima kao što su
Orhonski natpisi koji potiču iz 8. veka. Tokom perioda Osmanlijskog carstva, turski jezik
je bio izložen velikom uticaju persijskog i arapskog jezika, koji su u tom periodu bili
najdominantniji jezici u oblasti kulture, nauke i religije u Maloj Aziji. Zbog toga u
turskom jeziku postoji veliki broj veznika i vezničkih konstrukcija koji potiču upravo iz
tih jezika. Iako je pokret jezičkog purizma zvanično izbacio iz upotrebe mnoge strane
veznike, veliki broj njih je i dalje prisutan u govornom jeziku. Sa stanovišta funkcije veznika u rečenici, veznici su podeljeni u subordinativne i
koordinativne. Bilo da su složeni ili ne, bilo da su pravi veznici ili veznički prilozi, oni su
podeljeni na osnovu toga da li povezuju dve nezavisne rečenice ili zavisnu sa nezavisnom
rečenicom. Prilikom prevođenja sa srpskog na turski, primećujemo da se često za srpske
veznike ne može naći odgovarajući veznik u turskom, već moraju da se upotrebe veznički
prilozi, gerundiji, participi ili proparticipi koji vrše tu funkciju.
Posebno poglavlje je posvećeno interpunkcijskim znacima. Budući da je
asindetski način građenja rečenice veoma zastupljen, naročito u govoru, interpunkcijski
znaci mogu biti upotrebljeni tako da naglašavaju takve asindetske rečenice.Veznici u turskom jeziku postoje oduvek i njihov broj je kroz istoriju samo rastao.
Tome je doprineo uticaj indoevropskih jezika, kao i arapskog, koji su svojom rečeničnom
strukturom uticali na ustrojstvo turske rečenice.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.