Title
Komparativna analiza parodijskih narativa u romanima Objava broja 49 Tomasa Pinčona i Fama o biciklistima Svetislava Basare
Creator
Kalaba, Jovanka D., 1981-
Copyright date
2017
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 26.09.2017.
Other responsibilities
mentor
Paunović, Zoran, 1962-
Academic Expertise
Društveno-humanističke nauke
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Filološki fakultet
Alternative title
A comparative analysis of parodic narratives in Thomas Pynchon's the Crying of lot 49 and Svetislav Basara's Fama o biciklistima ; Сравнительный анализ пародийных нарративов в романах Выкрикивается лот 49 Томаса Пинчона и Сказание о велосипедистах Светислава Басары
Publisher
[J. D. Kalaba]
Format
181 list
description
Književnost - Američka književnost, srpska književnost, komparativna književnost / Literature - North-American Literature, Serbian Literature, Comparative Literature
Abstract (sr)
Rad se bavi komparativnim tumačenjem dela tipskih predstavnika
severnoameričke i srpske postmoderne književnosti kroz poređenje parodijskih narativa u
romanima Objava broja 49 Tomasa Pinčona i Fama o biciklistima Svetislava Basare.
Ispituju se ključni fenomeni vezani za postmoderni roman u kontekstu parodijskih
narativa, sa posebnim osvrtom na strukturalne i funkcionalne odlike parodije u
postmodernističkoj prozi i polemičku oštricu parodije. Analizira se prisustvo „prethodnih“
tekstova u postmodernom romanu, koje postmoderni roman inkorporira parodirajući ih u
jednom novom, savremenom kulturnom i književnom kontekstu. Na taj način, parodija
deluje subverzivno i proizvodi društveni komentar, a dela kao što su Objava broja 49 i
Fama o biciklistima se mogu posmatrati kao društveno i kritički relevantna. U tom smislu,
proučava se politička dimenzija parodijskog književnog teksta, kao i društveni procesi koji
su, između ostalog, doveli i do kritičkog parodijskog izraza u modernoj i postmodernoj
književnosti. Kroz prizmu dva romana istražuje se na koji način su tehnološki, civilizacijski
i kulturni napredak globalizovanog sveta doveli do problema neautentičnosti doživljaja
stvarnosti i jezičkog iskazivanja tog doživljaja, zbog kojeg je i parodija postala jedna od
diskurzivnih strategija za kojima se poseže. Rad ispituje i metaprozu i intertekstualnost u
parodijskom narativu, polazeći od viđenja parodije kao metaproznog, samorefleksivnog
teksta koji ne pretenduje na mimetičko predstavljanje stvarnosti, već, kao nezavisna
kreativna formacija, u isto vreme aludira na izvore iz kojih proizilazi. Parodija se vidi kao
jedna od strategija borbe protiv diskursa moći koji nisu tu da predstave stvarnost, već da je
kreiraju. Kroz primere iz Objave broja 49 i Fame o biciklistima rad ispituje na koji način se
metaprozni tekst samokomentariše, problematizujući ustaljene prozne konvencije, kao i
vremenski trenutak u kom je nastalo kako delo koje je predmet parodije, tako i sama
parodija. Rad se takođe bavi (ne)prisustvom lirsko melanholičnog izraza u postmodernom
proznom jeziku kao svojevrsnim kontra-narativom parodije, jednom vrstom tuge za
izgubljenim jezikom i nostalgije za izgubljenim kontekstom u kome su diskursi koji su
herojski, kurtoazni, visoko formalni, itd., mogli da postoje neparodirani, i autentični.
Abstract (en)
The dissertation considers parody as a part of the North-American and Serbian
postmodern novelist tradition by comparing the parodic narratives in Thomas Pynchon’s
The Crying of Lot 49 and Svetislav Basara’s Fama o biciklistima. The dissertation
examines the key phenomena related to parody in the postmodern novel, with a special
emphasis on the structural and functional features of parodic language as well as its
functional purpose of criticism. It analyzes the parodic presence of precursor texts in the
narratives of the two novels, parodied in a new, contemporary cultural and literary context.
In this way, parody provides subversive and critical commentary, and the works of fiction
such as The Crying of Lot 49 and Fama o biciklistima can be seen as socially and critically
relevant. In this sense, the political aspects of the postmodern literary parody are studied, as
well as the social processes which led to the formation of critical parodic language in
modern and postmodern literature. Through the prism of the two novels, the dissertation
investigates the ways in which the technological, cultural and material development in
globalized societies resulted in the problem of inauthentic perception of reality and its
verbalization, which are the reasons why parody, with its ability to revive old texts in a new
context, became one of the chief discursive strategies used in postmodern literature. The
dissertation further examines metafictive devices and intertextuality as essential
constituents of the parodic narrative, starting from the definition of parody as a metafictive,
self-referential text that does not strive for a mimetic representation of reality, but, as an
independent creative formation, alludes to the sources that are built into its structure.
Parody is seen as a fighting strategy against the discourses of power that do not represent
reality, but create it. The interpretations of the excerpts from The Crying of Lot 49 and
Fama o biciklistima provide an insight into the ways in which a parodic metafictive text
comments on itself, questions literary conventions, the historical period in which the
parodied text was created as well as the present moment. The dissertation also deals with
the presence of lyrical and melancholic language in the postmodern prose narratives as
parody’s special kind of counter-narrative, a linguistic formulation of sorrow for the lost
language, and nostalgia for the lost context in which heroic, courteous, romantic, highly
formal etc. discourse could have their authentic existence, outside of parody.
Authors Key words
postmoderni roman, parodija, društveni komentar, polemičnost, opšta
parodija, specifična parodija, metaproza, liričnost, melanholija
Authors Key words
postmodern novel, parody, social commentary, general parody, specific
parody, metafiction, lyricism, melancholy
Classification
821.111(73).09-31 Pynchon T.:821.163.41.09-31 Basara S.(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
Rad se bavi komparativnim tumačenjem dela tipskih predstavnika
severnoameričke i srpske postmoderne književnosti kroz poređenje parodijskih narativa u
romanima Objava broja 49 Tomasa Pinčona i Fama o biciklistima Svetislava Basare.
Ispituju se ključni fenomeni vezani za postmoderni roman u kontekstu parodijskih
narativa, sa posebnim osvrtom na strukturalne i funkcionalne odlike parodije u
postmodernističkoj prozi i polemičku oštricu parodije. Analizira se prisustvo „prethodnih“
tekstova u postmodernom romanu, koje postmoderni roman inkorporira parodirajući ih u
jednom novom, savremenom kulturnom i književnom kontekstu. Na taj način, parodija
deluje subverzivno i proizvodi društveni komentar, a dela kao što su Objava broja 49 i
Fama o biciklistima se mogu posmatrati kao društveno i kritički relevantna. U tom smislu,
proučava se politička dimenzija parodijskog književnog teksta, kao i društveni procesi koji
su, između ostalog, doveli i do kritičkog parodijskog izraza u modernoj i postmodernoj
književnosti. Kroz prizmu dva romana istražuje se na koji način su tehnološki, civilizacijski
i kulturni napredak globalizovanog sveta doveli do problema neautentičnosti doživljaja
stvarnosti i jezičkog iskazivanja tog doživljaja, zbog kojeg je i parodija postala jedna od
diskurzivnih strategija za kojima se poseže. Rad ispituje i metaprozu i intertekstualnost u
parodijskom narativu, polazeći od viđenja parodije kao metaproznog, samorefleksivnog
teksta koji ne pretenduje na mimetičko predstavljanje stvarnosti, već, kao nezavisna
kreativna formacija, u isto vreme aludira na izvore iz kojih proizilazi. Parodija se vidi kao
jedna od strategija borbe protiv diskursa moći koji nisu tu da predstave stvarnost, već da je
kreiraju. Kroz primere iz Objave broja 49 i Fame o biciklistima rad ispituje na koji način se
metaprozni tekst samokomentariše, problematizujući ustaljene prozne konvencije, kao i
vremenski trenutak u kom je nastalo kako delo koje je predmet parodije, tako i sama
parodija. Rad se takođe bavi (ne)prisustvom lirsko melanholičnog izraza u postmodernom
proznom jeziku kao svojevrsnim kontra-narativom parodije, jednom vrstom tuge za
izgubljenim jezikom i nostalgije za izgubljenim kontekstom u kome su diskursi koji su
herojski, kurtoazni, visoko formalni, itd., mogli da postoje neparodirani, i autentični.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.