Title
Aspekt i temporalna progresija u narativnom diskursu
Creator
Xiaolei, Jin, 1966-, 15625063
Copyright date
2019
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 15.06.2020.
Other responsibilities
mentor
Polovina, Vesna, 1953-, 12407399
član komisije
Moskovljević Popović, Jasmina, 1960-, 12551783
član komisije
Ding, Chao, 57601289
Academic Expertise
Društveno-humanističke nauke
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Filološki fakultet
Alternative title
Aspect and the temporal progression in narative discourse
: doctoral dissertation
Publisher
[X. S. Jin]
Format
IX, 399 listova
description
Opšta lingvistika, tekstlingvistika, sinologija / General Linguistics, text linguistics, Sinology
Abstract (sr)
Ovaj rad predstavlja diskursno istraživanje aspekta u kineskom jeziku u kontrastiranju sa
srpskim jezikom. Iz ugla temporalne strukture narativnog diskursa, i na osnovu hipoteze o
progresiji referentnog vremena, postulata o strukturi „istaknutosti i pozadine” narativnog
diskursa i teorije retoričke strukture, istražujemo funkcionalno-semantička značenja aspekta i
njegovu ulogu u izražavanju temporalne progresije (TP) u narativnom diskursu. Polazeći od
karakteristika kineskog jezika, pri čemu je aspekatska kategorija predstavljena kao tročlani
sistem koji čine različiti jezički izrazi (glagolske osnove, aspekatske konstrukcije, aspekatski
markeri), bavićemo se aspekatskim sistemom u kome se mogu na osnovu semantičnog značenja
[+ograničenost] klasifikovati dve podgrupe koje čine privativne opozicije, i to ona koja izražava
ograničenu radnju i ona u čijoj je semantici odsutno ovo značenje.
U okviru našeg istraživanja, putem korpusne, kvantitativne, empirijske i kontrastivne analize,
detaljno se istražuju temporalno-aspekatska značenja sva tri člana aspekatskog sistema,
uključujući i njihove podgrupe, klase i članove, kao i njihove korelacije i diskursne funkcije u
izražavanju TP narativnog diskursa. U tom pogledu, preispituju se i sličnosti i razlike u
aspekatskom izražavanju temporalne progresije između dva kontrastirana jezika. Potvrđeno je da
aspekatsko značenje, odnosno, ograničenost, igra važnu ulogu u izražavanju temporalne
progresije narativnog diskursa, posebno u kineskom jeziku gde ne postoji gramatička kategorija
vremena. Takođe je potvrđeno da između kineskog i srpskog jezika postoji bitna razlika u načinu
izražavanja aspekta, koja se ogleda prvenstveno u tome što u srpskom jeziku postoji aspekatska
kategorija čije jezgro predstavlja prototipska gramatička kategorija glagolskog vida, dok u
kineskom jeziku centar aspekatskog sistema predstavlja glagolski opšti aspekt, kao nemarkirani
jezički izraz za aspektualnost. Gramatički aspekt u kineskom jeziku sastavljen je od nekoliko
aspekatskih markera (rečca), koji opciono vrše aspekatsku modifikaciju značenja glagolske
lekseme i predstavljaju markirani član aspekatskog sistema. Pored toga, ovaj rad će nastojati da
pokaže da glagoli u opštem aspektu u kineskom jeziku u TP narativnog diskursa najviše
pokazuju vidsku vrednost svršenih glagola u srpskom jeziku, a da su srpski semantički
ekvivalenti aspekatskih konstrukcija uglavnom akciono modifikovani glagoli, kao i to da, uz
iii
primetno nepoklapanje kako po gramatičkom značenju, tako i po diskursnoj funkciji, ipak postoji
primarna usklađenost u vidskoj vrednosti između gramatičkih aspekatskih markera u kineskom
jeziku s jedne, i vidskih glagolskih oblika u srpskom jeziku s druge strane.
Ovaj rad će, dakle, osim ukazivanja na razlike između predmetnih jezika, pokazati i da
postoji nešto što im je zajedničko, a što se pre svega vidi u organizaciji temporalne strukture na
makro nivou diskursa i drugim diskursnim principima. Sve ovo govori u prilog tezi da je, bez
obzira na kom se jeziku pripovedalo, čovekovo iskustvo o narativnom vremenu slično. U
pronalaženju tih sličnosti i razlika otkriva se značaj i perspektiva diskursne analize u
lingvističkom istraživanju.
Abstract (en)
This dissertation presents a discursive investigation of aspect in Chinese language in
comparison with Serbian language. The functional-semantic meaning of aspect and its role in
expressing temporal progression (TP) in narrative discourse is examined from the perspective of
the temporal structure of narrative discourse, and is based on the hypothesis about the
progression of the referent time, the postulate of the foregrounded-backgrounded structure of
narrative discourse, as well as on the theory of rhetorical structure. Starting from the
characteristics of Chinese language, with the category of aspect presented as a three-layered
system comprised of language expressions of different rank (the general or lexical aspect, the
aspectual constructions, and the grammatical aspect), we will deal with aspectual system where
two subgroups could be delineated on the basis of semantic meaning [+boundedness], namely,
the subgroup expressing bounded action, and the other whose semantics lacks this meaning.
Within the framework of our research we will use statistical corpus analysis, as well as
empirical and contrastive analysis for a detailed investigation of the temporal-aspectual
meanings of all three layers of the aspectual system, including its subgroups, classes and
members, as well as their correlations and discursive functions in expressing TP of the narrative
discourse. In that regard both the similarities and the differences in aspectual expression of TP
between the two contrasted languages will be investigated. It has been confirmed that the
aspectual meaning, that is, the boundedness, plays an important role in TP in the narrative
discourse, particularly in Chinese language in which the grammatical category of time does not
exist. It has also been confirmed that there is a significant difference in the aspectual expression
between the Chinese and Serbian language, which is primarily reflected in the fact that Serbian
does have an aspectual category the core of which is the prototypical grammatical category of
aspect, while in Chinese, the center of the aspectual system is represented by the general aspect
of the verb, as an unmarked linguistic expression for aspectuality. Grammatical aspect in
Chinese is made up of several aspectual markers which optionally effect the aspectual
modification of the meaning of the verb’s lexeme and represent the marked members of the
v
aspectual system. In addition, this dissertation will endeavor to show that verbs in general aspect
in Chinese in TP of narrative discourse show to the largest degree the aspectual value of
perfective verbs in Serbian, and that the Serbian semantic equivalents of the aspectual
constructions are predominantly the aktionsart modified verbs, as well as that, with noticeable
discrepancy in both grammatical meaning and discursive function, there is nevertheless a
primary correspondence in the aspectual value between, the grammatical aspectual markers in
Chinese language on one hand,, and aspectual verbal forms in Serbian on the other.
Therefore, in addition to pointing out the differences between the two languages in
question, this dissertation will also show that they share some things in common, evident
primarily in the organization of temporal structure on the macro level of discourse and in other
discursive principles. All this goes to support the thesis that, no matter what is the language used
to tell stories, human experience of narrative time is similar. It is in the discovery of these
similarities and differences that the significance and the perspective of discursive analysis in
linguistic research is revealed.
Authors Key words
aspekt, temporalna progresija, ograničenost, glagol, aspekatska
konstrukcija, aspekatski marker, narativni diskurs, kineski jezik, srpski jezik
Authors Key words
aspect, temporal progression, boundedness, verb, aspectual construction, aspectual
mark, narrative discourse, Chinese, Serbian
Classification
811.163.41:811.581:[81'366.58(043.3)
811.163.41:811.581:[81'37(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
Ovaj rad predstavlja diskursno istraživanje aspekta u kineskom jeziku u kontrastiranju sa
srpskim jezikom. Iz ugla temporalne strukture narativnog diskursa, i na osnovu hipoteze o
progresiji referentnog vremena, postulata o strukturi „istaknutosti i pozadine” narativnog
diskursa i teorije retoričke strukture, istražujemo funkcionalno-semantička značenja aspekta i
njegovu ulogu u izražavanju temporalne progresije (TP) u narativnom diskursu. Polazeći od
karakteristika kineskog jezika, pri čemu je aspekatska kategorija predstavljena kao tročlani
sistem koji čine različiti jezički izrazi (glagolske osnove, aspekatske konstrukcije, aspekatski
markeri), bavićemo se aspekatskim sistemom u kome se mogu na osnovu semantičnog značenja
[+ograničenost] klasifikovati dve podgrupe koje čine privativne opozicije, i to ona koja izražava
ograničenu radnju i ona u čijoj je semantici odsutno ovo značenje.
U okviru našeg istraživanja, putem korpusne, kvantitativne, empirijske i kontrastivne analize,
detaljno se istražuju temporalno-aspekatska značenja sva tri člana aspekatskog sistema,
uključujući i njihove podgrupe, klase i članove, kao i njihove korelacije i diskursne funkcije u
izražavanju TP narativnog diskursa. U tom pogledu, preispituju se i sličnosti i razlike u
aspekatskom izražavanju temporalne progresije između dva kontrastirana jezika. Potvrđeno je da
aspekatsko značenje, odnosno, ograničenost, igra važnu ulogu u izražavanju temporalne
progresije narativnog diskursa, posebno u kineskom jeziku gde ne postoji gramatička kategorija
vremena. Takođe je potvrđeno da između kineskog i srpskog jezika postoji bitna razlika u načinu
izražavanja aspekta, koja se ogleda prvenstveno u tome što u srpskom jeziku postoji aspekatska
kategorija čije jezgro predstavlja prototipska gramatička kategorija glagolskog vida, dok u
kineskom jeziku centar aspekatskog sistema predstavlja glagolski opšti aspekt, kao nemarkirani
jezički izraz za aspektualnost. Gramatički aspekt u kineskom jeziku sastavljen je od nekoliko
aspekatskih markera (rečca), koji opciono vrše aspekatsku modifikaciju značenja glagolske
lekseme i predstavljaju markirani član aspekatskog sistema. Pored toga, ovaj rad će nastojati da
pokaže da glagoli u opštem aspektu u kineskom jeziku u TP narativnog diskursa najviše
pokazuju vidsku vrednost svršenih glagola u srpskom jeziku, a da su srpski semantički
ekvivalenti aspekatskih konstrukcija uglavnom akciono modifikovani glagoli, kao i to da, uz
iii
primetno nepoklapanje kako po gramatičkom značenju, tako i po diskursnoj funkciji, ipak postoji
primarna usklađenost u vidskoj vrednosti između gramatičkih aspekatskih markera u kineskom
jeziku s jedne, i vidskih glagolskih oblika u srpskom jeziku s druge strane.
Ovaj rad će, dakle, osim ukazivanja na razlike između predmetnih jezika, pokazati i da
postoji nešto što im je zajedničko, a što se pre svega vidi u organizaciji temporalne strukture na
makro nivou diskursa i drugim diskursnim principima. Sve ovo govori u prilog tezi da je, bez
obzira na kom se jeziku pripovedalo, čovekovo iskustvo o narativnom vremenu slično. U
pronalaženju tih sličnosti i razlika otkriva se značaj i perspektiva diskursne analize u
lingvističkom istraživanju.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.