Title
Kompleksnost zadatka i odlučivanje u uslovima neizvesnosti
Creator
Stančić, Sonja, 1979-, 59419657
Copyright date
2019
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 23.09.2020.
Other responsibilities
mentor
Gvozdenović, Vasilije, 1971-, 12817767
član komisije
Lalović, Dejan, 1964-, 12663399
član komisije
Ković, Vanja, 1979-, 4810599
član komisije
Damnjanović, Kaja, 1979-, 14163559
član komisije
Azdejković, Dragan, 1964-, 12650343
Academic Expertise
Društveno-humanističke nauke
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Filozofski fakultet
Alternative title
Tasks complexity and decision making under uncertainty
Publisher
[S. Stančić]
Format
66 listova
description
Psihologija - Kognitivna psihologija / Psychology - Cognitive psychology
Abstract (sr)
Ova studija imala je za cilj da proveri na koji način kompleksnost zadatka, u sadejstvu s drugim potencijalnim faktorima, utiče na odlučivanje u uslovima neizvesnosti. Kompleksnost zadatka je objektivno definisana preko dve varijable: broja potencijalnih događaja u budućnosti (dva, tri i pet događaja) i razlika u neto vrednostima ishoda (male i velike razlike). U oba slučaja, kompleksnost je zasnovana na neizvesnosti.
Sprovedena su četiri eksperimenta: u dva eksperimenta zadaci su bili smešteni u ekonomski, a u dva u medicinski domen. Pored dve varijable kojima je operacionalizovana kompleksnost, u svakom od eksperimenata variran je po još jedan faktor, koji se odnosi na karakteristike zadatka: referentna tačka (zona gubitka i zona dobitka), stepen uključenosti u odlučivanje (donošenje odluke za sebe i donošenje odluke za drugog) i okvir (pozitivan i negativan). Zadaci su osmišljeni tako da se na osnovu donesene odluke može jednoznačno odrediti koji od tri modela maximax, maximin, minimax se nalaze u osnovi izbora. Ujedno, ovakva procedura je omogućila objektivno praćenje promene strategije odlučivanja u zavisnosti od eksperimentalnih uslova.
Nalazi ukazuju da se prilikom odlučivanja ispitanici oslanjaju na sva tri modela odlučivanja, s tim da je većina odluka donesena tako da smanji rizik od gubitka, tj. na osnovu maximin i minimax modela. Utvrđene su interakcije kompleksnosti zadataka, s jedne strane, i domena, stepena uključenosti i referentne tačke, s druge strane. Kada se radi o kompleksnijim zadacima, tj. u slučaju većeg kognitivnog opterećenja, ispitanici pokušavaju da olakšaju proces odlučivanja, zbog čega dolazi do većeg ispoljavanja kognitivnih pristrasnosti, kao što su uticaj okvira i averzija prema gubitku
Abstract (en)
The aim of this study is to explore how task complexity and other potential factors impact decision making under uncertainty. Task complexity is objectively defined through two variables: the number of potential events in the future (two, three and five) and the difference in the net value of the outcomes (small and big differences). In both cases the complexity is based on uncertainty.
Four experiments were carried out. In two experiments the tasks were placed in an economic domain, whereas the other two tasks were placed in a medical domain. Beside the two variables through which complexity was conducted, in each of the experiment one more factor referring to task characteristics was varied, i.e. the reference point (domain of loss and domain of gain), the level of decision making involvement (either for yourself or for somebody else) and the frame (as either positive or negative). The tasks were designed in a way that, based on the decision made, one can unambiguously define which of the three models – maximax, maximin or minimax – are at the base of the choice. In addition, this procedure enabled objective tracking of the change strategy of uncertain decision making depending on the experimental conditions.
The findings show that in the course of decision making process, the participants rely on all three models of decision making, provided that most decisions are made in order to reduce the risk of loss, i.e. based on maximin and minimax model. Interactions of the task complexity, on one hand, and the domain, the level of involvement and the reference point, on the other hand, were determined. In the case of more complex tasks, i.e. in the case of greater cognitive load, the participants try to make decision making easier, which leads to more cognitive biases, such as frame impact and loss aversion
Authors Key words
odlučivanje, uslovi neizvesnosti, kompleksnost, maximax, maximin, minimax, kognitivne pristrasnosti
Authors Key words
decision making, uncertainty, complexity, maximax, minimax, maximin, cognitive biases
Classification
159.947.2:159.9.072(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
Ova studija imala je za cilj da proveri na koji način kompleksnost zadatka, u sadejstvu s drugim potencijalnim faktorima, utiče na odlučivanje u uslovima neizvesnosti. Kompleksnost zadatka je objektivno definisana preko dve varijable: broja potencijalnih događaja u budućnosti (dva, tri i pet događaja) i razlika u neto vrednostima ishoda (male i velike razlike). U oba slučaja, kompleksnost je zasnovana na neizvesnosti.
Sprovedena su četiri eksperimenta: u dva eksperimenta zadaci su bili smešteni u ekonomski, a u dva u medicinski domen. Pored dve varijable kojima je operacionalizovana kompleksnost, u svakom od eksperimenata variran je po još jedan faktor, koji se odnosi na karakteristike zadatka: referentna tačka (zona gubitka i zona dobitka), stepen uključenosti u odlučivanje (donošenje odluke za sebe i donošenje odluke za drugog) i okvir (pozitivan i negativan). Zadaci su osmišljeni tako da se na osnovu donesene odluke može jednoznačno odrediti koji od tri modela maximax, maximin, minimax se nalaze u osnovi izbora. Ujedno, ovakva procedura je omogućila objektivno praćenje promene strategije odlučivanja u zavisnosti od eksperimentalnih uslova.
Nalazi ukazuju da se prilikom odlučivanja ispitanici oslanjaju na sva tri modela odlučivanja, s tim da je većina odluka donesena tako da smanji rizik od gubitka, tj. na osnovu maximin i minimax modela. Utvrđene su interakcije kompleksnosti zadataka, s jedne strane, i domena, stepena uključenosti i referentne tačke, s druge strane. Kada se radi o kompleksnijim zadacima, tj. u slučaju većeg kognitivnog opterećenja, ispitanici pokušavaju da olakšaju proces odlučivanja, zbog čega dolazi do većeg ispoljavanja kognitivnih pristrasnosti, kao što su uticaj okvira i averzija prema gubitku
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.