Title
Diverzitet i genetička varijabilnost familije Simuliidae (Insecta: Diptera) na području Balkanskog poluostrva.
Creator
Đuknić, Jelena, 1984
CONOR:
23968359
Copyright date
2023
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Deliti pod istim uslovima 3.0 Srbija (CC BY-NC-SA 3.0)
License description
Dozvoljavate umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način odredjen od strane autora ili davaoca licence i ako se prerada distribuira pod istom ili sličnom licencom. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela i prerada. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/deed.sr_LATN Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 17.05.2023.
Other responsibilities
Academic Expertise
Prirodno-matematičke nauke
Academic Title
-
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Biološki fakultet
Alternative title
Diversity and genetic variability of the Simuliidae family (Insecta: Diptera) in the area of the Balkan peninsula
Publisher
[J. A. Đuknić]
Format
96 str.
description
Biologija - Entomologija / Biology
- Entomology
Abstract (sr)
Na području Balkanskog poluostrva, u periodu od 2013-2021. godine identifikovano je 46
taksona simulida (larvi i lutaka) sa 256 lokaliteta. Dominantna vrsta bila je Simulium ornatum, a
pratile su je S. reptans, S. variegatum i S. balcanicum. Vrsta S. turgaicum je prvi put zabeležena na
Balkanskom poluostvu. Većina zabeleženih vrsta se pokazala eurivalentna u odnosu na nadmorsku
visinu i tip vodotoka. Prosimulium hirtipes je karaktrističen za male, brze vodotokove, dok je S.
brevidens je krenobiont vezan za nadmorske visine preko 800 m. Najveći diverzitet simulida
zabeležen je u malim i srednjim vodotocima na nadmorskim visinama 500–800 m. Sve ispitivane
grupe zajednica simulida karakterisao je visok beta diverzitet. Genetičkim analizama (mtCOI gena)
podroda Wilhelmia, koji je bio predstavljen sa 7 vrsta, otkriveno je prisustvo 15 monofiletskih klada
(potencijalnih vrsta). U okviru podroda Wilhelmia izdvojene su dve monofiletske grane: equinum
granu čine morfo-vrste S. equinum i S. pseudequinum, dok lineatum granu čine S. sergenti, S.
paraequinum, S. lineatum, S. turgaicum i S. balcanicum. Razdvajanje klada morfo-vrste S.
pseudequinum desilo se u oligocenu, najverovatnije alopatričkom specijacijom. Pretpostavljamo da
je klada S. pseudequinum B endemit Balkanskog poluostrva. U okviru lineatum linije, sestrinske
vrste S. lineatum, S. turgaicum i S. balcanicum bile su prisutne sa po dve klade. Filogenetske
analize vrsta S. reptans i S. reptantoides pokazale su prisustvo dve forme (A i B) kod svake od njih.
Distribucija S. reptans A ograničena je na zapadnu i severnu Evropu, dok je S. reptans B zabeležen
na Balkanu. Obe forme S. reptantoides prisutne su na Balkanu, koji ujedno može da predstavlja i
mesto porekla A forme.
Abstract (en)
During period from 2013 to 2021 from 256 localities at the Balkan Peninsula, 46 simulids taxa
(larvae and pupae) were identified. The dominant species was Simulium ornatum, followed by S.
reptans, S. variegatum and S. balcanicum. Presence of Simulium turgaicum in the Balkan Peninsula
was recorded for the first time. Most of the recorded species were euryvalent with respect to
elevation and water body type. Prosimulium hirtipes was characteristic for small rivers, while S.
brevidens was a crenobiont found at elevations above 800 m. The greatest diversity of simulids was
found in small and medium water bodies at elevations of 500-800 m. High beta diversity
characterized all studied groups of simulid communities. Genetic analyses (mtCOI gene) of the
subgenus Wilhelmia, whereby it was represented by 7 species, revealed the presence of 15
monophyletic clades (potential species). Within the subgenus Wilhelmia, two monophyletic
branches can be distinguished: the equinum branch consists of the morphospecies S. equinum and S.
pseudequinum, while the lineatum branch consists of S. sergenti, S. paraequinum, S. lineatum, S.
turgaicum, and S. balcanicum. Within morphospecies S. pseudequinum clades diversification
occurred in the Oligocene, most likely by allopatric speciation. We assume that the clade S.
pseudequinum B is endemic to the Balkan Peninsula. Within the lineatum line, the sister species S.
lineatum, S. turgaicum, and S. balcanicum were represented by two clades each. Phylogenetic
analyzes of the species S. reptans and S. reptantoides revealed the presence of two forms (A and B)
in each of them. The distribution of S. reptans A is restricted to western and northern Europe, while
S. reptans B has been found in the Balkans. Both forms of S. reptantoides occur in the Balkans,
which could also be the place of origin of the form A.
Authors Key words
Simuliidae, Balkansko poluostrvo, diverzitet, genetička varijabilnost, filogenija, COI,
Wilhelmia, Simulium reptans, Simulium reptantoides
Authors Key words
imuliidae, Balkan Peninsula, diversity, genetic variability, phylogeny, COI,
Wilhelmia, Simulium reptans, Simulium reptantoides
Classification
595.771.2:591.9(292.464)(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
Na području Balkanskog poluostrva, u periodu od 2013-2021. godine identifikovano je 46
taksona simulida (larvi i lutaka) sa 256 lokaliteta. Dominantna vrsta bila je Simulium ornatum, a
pratile su je S. reptans, S. variegatum i S. balcanicum. Vrsta S. turgaicum je prvi put zabeležena na
Balkanskom poluostvu. Većina zabeleženih vrsta se pokazala eurivalentna u odnosu na nadmorsku
visinu i tip vodotoka. Prosimulium hirtipes je karaktrističen za male, brze vodotokove, dok je S.
brevidens je krenobiont vezan za nadmorske visine preko 800 m. Najveći diverzitet simulida
zabeležen je u malim i srednjim vodotocima na nadmorskim visinama 500–800 m. Sve ispitivane
grupe zajednica simulida karakterisao je visok beta diverzitet. Genetičkim analizama (mtCOI gena)
podroda Wilhelmia, koji je bio predstavljen sa 7 vrsta, otkriveno je prisustvo 15 monofiletskih klada
(potencijalnih vrsta). U okviru podroda Wilhelmia izdvojene su dve monofiletske grane: equinum
granu čine morfo-vrste S. equinum i S. pseudequinum, dok lineatum granu čine S. sergenti, S.
paraequinum, S. lineatum, S. turgaicum i S. balcanicum. Razdvajanje klada morfo-vrste S.
pseudequinum desilo se u oligocenu, najverovatnije alopatričkom specijacijom. Pretpostavljamo da
je klada S. pseudequinum B endemit Balkanskog poluostrva. U okviru lineatum linije, sestrinske
vrste S. lineatum, S. turgaicum i S. balcanicum bile su prisutne sa po dve klade. Filogenetske
analize vrsta S. reptans i S. reptantoides pokazale su prisustvo dve forme (A i B) kod svake od njih.
Distribucija S. reptans A ograničena je na zapadnu i severnu Evropu, dok je S. reptans B zabeležen
na Balkanu. Obe forme S. reptantoides prisutne su na Balkanu, koji ujedno može da predstavlja i
mesto porekla A forme.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.