Title
Uticaj ranog uvođenja insulinske terapije na očuvanje beta-ćelijske funkcije kod pacijenata sa novootkrivenim dijabetes melitusom tip 2
Creator
Stojanović, Jelena, 1977-
CONOR:
115664905
Copyright date
2023
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 28.02.2024.
Other responsibilities
Academic Expertise
Medicinske nauke
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Medicinski fakultet
Alternative title
The impact of early insulin treatment on beta cell function preservation in newly diagnosed type 2 diabetes mellitus
Publisher
[J. Stojanović]
Format
60 str.
description
Medicina - Interna medicina – Endokrinologija / Medicine - Internal medicine – Endocrinology
Abstract (sr)
rojni su poremećaji krivi za nastanak dijabetes melitusa tip 2 (DM2), a najčešći su
insulinska rezistencija i beta ćelijska insuficijencija. Praktično, a pouzdano testiranje stepena β
ćelijske disfunkcije je još nedostižno. Identifikovanje reverzibilnih faktora koji doprinose
disfunkciji β ćelija moglo bi da usmeri nalaženju bolest modifikujućih terapijskih opcija u DM2.
Cilj: Ispitivanje beta ćelijske funkcije standardizovanim test obrokom (STO) kod pacijenata sa
novootkrivenim DM2 i poređenje efekata rane, kratkotrajne insulinske terapije sa efektima terapije
oralnim agensom glimepirid, dodate na metformin, na ćelijsku funkciju, glikemijsku kontrolu i
metabolizam lipida.
Pacijenti i metode: Analizirano je povećanje C-peptida (ΔCP), kao razlika u vrednosti
postprandijalnog i C-peptida našte kod pacijenata sa novootkrivenim DM2 (N=80; 30-65 godina;
47muškaraca) sa inicijalnim HbA1c≥9% i ITM 18,5-40kg/m2, koji su primali nasumično inicijalnu
jednomesečnu insulinsku terapiju uz metformin (grupa INS), ili oralne antijabetike - glimepirid i
metformin (grupa OAD). Svi su retestirani STO nakon 3 i 12 meseci, uz praćenje C-peptida, ΔCP,
Hba1c i lipida.
Rezultati: Postoji povezanost prosečnog baznog C-peptida (2.29±0.14 ng/ml) sa prosečnim ITM
(29.7±0.5 kg/m2) (p<0.01), kao i ΔCP u STO (1.40±0.20 ng/ml) sa ITM (29.7±0.5 kg/m2) (p <
0.05). Bazni C-peptid se povećao za 63.6% ± 7.7%, uz značajno veće ΔCP u STO kod žena: 1.92
± 0.33 ng/ml vs. 1.04 ± 0.14 ng/ml (p<0,05). Kratkotrajna insulinska terapija je dovela do bolje
glikoregulacije u 3. mesecu: HbA1c 6.26 ± 0.18% vs 6.78 ± 0.10% (p<0.05). ΔCP korigovan za
ITM u 3.mesecu je bio značajno veći u INS nego u OAD grupi (4.60 ± 0.59 vs 3.21 ± 0.34m2/kg;
p<0.05), što se održavalo do 12. meseca (4.57 ± 0.56 vs 3.04 ± 0.34m2/kg; p<0.05). Porast ΔCP
od 3. do 12.meseca u grupi INS je bio 100.8%, prema 51.3% u OAD grupi. Prevalenca pacijenata
sa ΔCP≥2.4 ng/ml u STO se tokom 12 meseci i u grupi INS povećala 3,2 puta, a u OAD grupi 2.4
puta (p<0.05)...
Abstract (en)
Numerous disorders are responsible for the development of diabetes mellitus type
2 (DM2), the most common being insulin resistance and beta cell insufficiency. Practical but
reliable beta-cell function testing is still elusive. Identifying potentially reversible contributors to
beta-cell failure could hallmark possibilities for disease-modifying treatment in DM2.
Aim: Assessment of beta-cell function by standardized test meal (STM) in newly diagnosed DM2
patients and comparison of early short-term insulin treatment effects vs. oral-only antidiabetic
agent glimepiride, both added to metformin, upon beta-cell function, glycemic control and lipid
metabolism.
Patients and Methods: The increase in C-peptide (ΔCP) was analyzed, as the difference between
postprandial and fasting C-peptide values, in newly diagnosed DM2 patients (N=80; 30-65 years
old; 47 males) with initial HbA1c ≥ 9% and BMI 18.5-40kg/m2, randomly assigned to one-month
initial insulin treatment added to metformin (INS) or oral-only antidiabetics-glimepiride and
metformin (OAD). All were STM retested after 3 months and 12 months, with follow-up of Cpeptide,
ΔCP, HbA1c and serum lipids.
Results: BMI correlated significantly with baseline C-peptide (p<0.01) and C-peptide rise in STM
-ΔCP (p<0.05). STM increased C-peptide by 63.6% ± 7.7%, significantly more in women vs. men:
1.92 ± 0.33ng/ml vs. 1.04 ± 0.14ng/ml (p<0.05). Early short-term insulin treatment resulted in
significantly better glycemic control at 3-months: HbA1c 6.26 ± 0.18% vs 6.78 ± 0.10% (p<0.05).
BMI-adjusted ΔCP at 3-months was significantly greater in INS compared to OAD group (4.60 ±
0.59 vs 3.21 ± 0.34m2/kg; p<0.05), persisting by 12-months (4.57 ± 0.56 vs 3.04 ± 0.34m2/kg;
p<0.05). Average ΔCP increase from baseline visit to 3-months was 100.8% in INS, vs 51.3% in
OAD group. Prevalence of subjects reaching STM-ΔCP ≥ 2.4ng/ml increased over 12 months
follow-up 3.2-fold in INS, vs. 2.4-fold in OAD group (p<0.05)...
Authors Key words
standardizovani test obrok, beta ćelija, dijabetes melitus tip 2, insulinska terapija,
aterogeni indeks plazme
Authors Key words
Standardized test meal, beta-cell, diabetes mellitus type 2, insulin treatment,
atherogenic index of plasma
Classification
616.379-008.64-08(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
rojni su poremećaji krivi za nastanak dijabetes melitusa tip 2 (DM2), a najčešći su
insulinska rezistencija i beta ćelijska insuficijencija. Praktično, a pouzdano testiranje stepena β
ćelijske disfunkcije je još nedostižno. Identifikovanje reverzibilnih faktora koji doprinose
disfunkciji β ćelija moglo bi da usmeri nalaženju bolest modifikujućih terapijskih opcija u DM2.
Cilj: Ispitivanje beta ćelijske funkcije standardizovanim test obrokom (STO) kod pacijenata sa
novootkrivenim DM2 i poređenje efekata rane, kratkotrajne insulinske terapije sa efektima terapije
oralnim agensom glimepirid, dodate na metformin, na ćelijsku funkciju, glikemijsku kontrolu i
metabolizam lipida.
Pacijenti i metode: Analizirano je povećanje C-peptida (ΔCP), kao razlika u vrednosti
postprandijalnog i C-peptida našte kod pacijenata sa novootkrivenim DM2 (N=80; 30-65 godina;
47muškaraca) sa inicijalnim HbA1c≥9% i ITM 18,5-40kg/m2, koji su primali nasumično inicijalnu
jednomesečnu insulinsku terapiju uz metformin (grupa INS), ili oralne antijabetike - glimepirid i
metformin (grupa OAD). Svi su retestirani STO nakon 3 i 12 meseci, uz praćenje C-peptida, ΔCP,
Hba1c i lipida.
Rezultati: Postoji povezanost prosečnog baznog C-peptida (2.29±0.14 ng/ml) sa prosečnim ITM
(29.7±0.5 kg/m2) (p<0.01), kao i ΔCP u STO (1.40±0.20 ng/ml) sa ITM (29.7±0.5 kg/m2) (p <
0.05). Bazni C-peptid se povećao za 63.6% ± 7.7%, uz značajno veće ΔCP u STO kod žena: 1.92
± 0.33 ng/ml vs. 1.04 ± 0.14 ng/ml (p<0,05). Kratkotrajna insulinska terapija je dovela do bolje
glikoregulacije u 3. mesecu: HbA1c 6.26 ± 0.18% vs 6.78 ± 0.10% (p<0.05). ΔCP korigovan za
ITM u 3.mesecu je bio značajno veći u INS nego u OAD grupi (4.60 ± 0.59 vs 3.21 ± 0.34m2/kg;
p<0.05), što se održavalo do 12. meseca (4.57 ± 0.56 vs 3.04 ± 0.34m2/kg; p<0.05). Porast ΔCP
od 3. do 12.meseca u grupi INS je bio 100.8%, prema 51.3% u OAD grupi. Prevalenca pacijenata
sa ΔCP≥2.4 ng/ml u STO se tokom 12 meseci i u grupi INS povećala 3,2 puta, a u OAD grupi 2.4
puta (p<0.05)...
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.