Title
Analiza genetskih biomarkera redoks homeostaze kao faktora rizika za nastanak i progresiju svetloćelijskog karcinoma bubrežnog parenhima
Creator
Mihailović, Smiljana, 1992-
CONOR:
137473801
Copyright date
2024
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 15.07.2024.
Other responsibilities
Academic Expertise
Medicinske nauke
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Medicinski fakultet
Alternative title
The analysis of redox homeostasis genetic biomarkers as risk factors for clear cell renal cell carcinoma development and progression
Publisher
[S. Mihailović]
Format
95 str.
description
Medicina - Biologija tumora i oksidativna oboljenja / Medicine - Biology of tumors and oxidative diseases
Abstract (sr)
Uvod: Hemijske reakcije koje se kontinuirano odvijaju na ćelijskom nivou, praćene su
nepotpunom redukcijom kiseonika čime nastaju kiseonični slobodni radikali (engl. reactive
oxygen species, ROS). Njihovo prisustvo aktivira niz antioksidantnih sistema koji će raditi na
uklanjanju ROS. Aktivacija nuklearnog faktora povezanog sa eritroid 2-faktorom 2 (engl. nuclear
factor erythroid 2-related factor 2, Nrf2), dovodi do ekspresije enzima, poput superoksid
dizmutaza (SOD), glutation peroksidaza (GPX) i glutation S-transferaza (GST), koji učestvuju u
antioksidantnom odgovoru. Tumorska mikrosredina sa prooksidantnom aktivnošću ima veliki
značaj u nastanku i daljoj progresiji svetloćelijskog karcinoma bubrežnog parenhima. Cilj ovog
ispitivanja bio je da se ispita da li najčešći genetski polimorfizmi za gene Nrf2, SOD2, GPX1 i
GSTP1 mogu imati uticaj na nastanak sKBP.
Materijal i metode: Sprovedena je genotipizacija polimorfizama Nrf2 (rs6721961), SOD2
(rs4880), GPX1 (rs1050450) kao i GSTP1 (rs1695, rs1138272) kod 223 pacijenta sa dijagnozom
sKBP i 336 pripadnika kontrolne grupe, odgovarajućim metodama reakcije lančanog umnožavanja
(engl. PCR). Ispitivana je povezanost pomenutih polimorfizama sa rizikom za nastanak sKBP, kao
i sa fenotipskim karakteristikama tumora i postojanje udruženog efekta sa poznatim faktorima
rizika za nastanak KBP. Takođe je praćeno preživljavanje pacijenata nakon učinjene hirurške
resekcije tumora u periodu od 13 godina, i mogući prognostički značaj ispitivanih polimorfizama.
Rezultati: Osobe nosioci varijantnih genotipova za SOD2 polimorfizam imaju 4,5 puta veći
rizik za nastanak sKBP u odnosu na nosioce referentnog genotipa (p<0,001). Osobe nosioci
varijantnih genotipova za GSTP1 rs1695 polimorfizam, koje su istovremeno nosioci referentnog
genotipa za rs1138272, imaju 3,2 puta veći rizik za nastanak sKBP (p=0,001), dok je ispitivanjem
haplotipa za navedene polimorfizme pokazano da su u 3,5 puta većem riziku osobe nosioci Val105
i Val114 genotipa u odnosu na nosioce referentne kombinacije Ile105 i Ala114 (p=0,004).
Hipertenzivni ispitanici, koji su uz to nosioci varijantnih genotipova za SOD2, imaju čak 12 puta
veći rizik za nastanak sKBP u odnosu na referentnu grupu (p<0,001). Ispitivani polimorfizmi nisu
predstavljali značajan prognostički faktor među pacijentima obolelim od sKBP. Međutim, nosioci
varijantnih kombinacija ispitivanih GSTP1 rs1695 i rs1138272 polimorfizama imali su kraći
period preživljavanja nakon nerfrektomije.
Zaključak: Pojedini polimorfizmi gena koji kodiraju antiokioksidantne enzime mogu biti
povezani sa nastankom sKBP, posebno varijantni genotipovi SOD2 rs4880 i varijantni genotipovi
GSTP1 rs1695 i rs1138272 polimorfizama. Rizik za nastanak sKBP se dodatno povećava kada su
ovi rizični genotipovi prisutni u kombinaciji. Takođe, nosioci kombinovanih varijantnih
genotipova rs1695 i rs1138272 GSTP1, imali su kraći period preživljavanja u odnosu na nosioce
kombinacije referentnih genotipova.
Abstract (en)
Introduction: Continuous cellular chemical reactions result in incomplete oxygen reaction
which produce reactive oxygen species (ROS). Their accumultation stimulates activation of
antioxidative systems as resistance mechanisms. Activated nuclear factor erythroid 2-related factor
2 (Nrf2) further causes antioxidant enzymes expression, such as superoxide dismutases (SOD),
glutathione peroxidases (GPX), as well as glutathione S-transferases (GST). Prooxidant tumor
environment is of great significance for promoting development and progression of clear cell renal
cell carcinoma (ccRCC). The aim of this study was to evaluate importance of genetic
polymorphisms of Nrf2, GSTP1, SOD2 and GPX1 genes in case of ccRCC.
Material and methods: Genotyping of Nrf2 (rs6721961), SOD2 (rs4880), GPX1
(rs1050450) and GSTP1 (rs1695, rs1138272) polymorphisms was performed in 223 cases of
ccRCC and 336 matched controls by polymerase chain reaction. The connection between
investigated polmorphysms and risk for ccRCC development, as well as their relation to tumor
fenotype characteristics with or without contributing factors, were examined. Furthermore, overall
survival after surgical resection in relation to beformentioned genotypes, was studied during the
course of 13 years.
Results: Carriers of SOD2 variant genotypes expressed 4.5 fold increased risk for ccRCC
in comparison to referent genotype carriers (p<0.001). Similarly, variant genotypes carriers of
GSTP1 rs1695 also carrying referent rs1138272 genotype, exhibited 3.2 fold increased risk
(p=0.001), while haplotype analysis for two GSTP1 polymorphisms showed 3.5 fold increased risk
for Val105 and Val114 carriers in comparison to referent combination consisting of Ile105 and
Ala114 (p=0.004). Hypertension as risk factor in combination with variant SOD2 genotype had 12
fold increased risk for ccRCC compared to referent group (p<0.001). Examined polymorphisms
were not shown to be of significant prognostic importance for patients with ccRCC, although
variant genotype carriers of examined GSTP1 polymorphisms did have shorter overall survival.
Conclusions: Certain gene polymorphisms encoding antioxidant enzymes might be
associated with the risk for ccRCC, with emphasis on variant genotype of SOD2 rs4880
polymorphism and variant genotypes of rs1695 and rs1138272 GSTP1 polymorphisms.
Combination of these genotypes may even further significantly increase the risk. Furthermore,
carriers of variant genotypes of rs1695 and rs1138272 GSTP1 polymorphisms had shorter survival
period in comparison to individuals with referent combination of these genotypes.
Authors Key words
svetloćelijski karcinom bubrežnog parenhima, Nrf2, GSTP1, SOD2, GPX1, redoks
homeostaza
Authors Key words
clear cell renal cell carcinoma, Nrf2, GSTP1, SOD2, GPX1, redox homeostasis
Classification
616.61-006.6:577.2(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
Uvod: Hemijske reakcije koje se kontinuirano odvijaju na ćelijskom nivou, praćene su
nepotpunom redukcijom kiseonika čime nastaju kiseonični slobodni radikali (engl. reactive
oxygen species, ROS). Njihovo prisustvo aktivira niz antioksidantnih sistema koji će raditi na
uklanjanju ROS. Aktivacija nuklearnog faktora povezanog sa eritroid 2-faktorom 2 (engl. nuclear
factor erythroid 2-related factor 2, Nrf2), dovodi do ekspresije enzima, poput superoksid
dizmutaza (SOD), glutation peroksidaza (GPX) i glutation S-transferaza (GST), koji učestvuju u
antioksidantnom odgovoru. Tumorska mikrosredina sa prooksidantnom aktivnošću ima veliki
značaj u nastanku i daljoj progresiji svetloćelijskog karcinoma bubrežnog parenhima. Cilj ovog
ispitivanja bio je da se ispita da li najčešći genetski polimorfizmi za gene Nrf2, SOD2, GPX1 i
GSTP1 mogu imati uticaj na nastanak sKBP.
Materijal i metode: Sprovedena je genotipizacija polimorfizama Nrf2 (rs6721961), SOD2
(rs4880), GPX1 (rs1050450) kao i GSTP1 (rs1695, rs1138272) kod 223 pacijenta sa dijagnozom
sKBP i 336 pripadnika kontrolne grupe, odgovarajućim metodama reakcije lančanog umnožavanja
(engl. PCR). Ispitivana je povezanost pomenutih polimorfizama sa rizikom za nastanak sKBP, kao
i sa fenotipskim karakteristikama tumora i postojanje udruženog efekta sa poznatim faktorima
rizika za nastanak KBP. Takođe je praćeno preživljavanje pacijenata nakon učinjene hirurške
resekcije tumora u periodu od 13 godina, i mogući prognostički značaj ispitivanih polimorfizama.
Rezultati: Osobe nosioci varijantnih genotipova za SOD2 polimorfizam imaju 4,5 puta veći
rizik za nastanak sKBP u odnosu na nosioce referentnog genotipa (p<0,001). Osobe nosioci
varijantnih genotipova za GSTP1 rs1695 polimorfizam, koje su istovremeno nosioci referentnog
genotipa za rs1138272, imaju 3,2 puta veći rizik za nastanak sKBP (p=0,001), dok je ispitivanjem
haplotipa za navedene polimorfizme pokazano da su u 3,5 puta većem riziku osobe nosioci Val105
i Val114 genotipa u odnosu na nosioce referentne kombinacije Ile105 i Ala114 (p=0,004).
Hipertenzivni ispitanici, koji su uz to nosioci varijantnih genotipova za SOD2, imaju čak 12 puta
veći rizik za nastanak sKBP u odnosu na referentnu grupu (p<0,001). Ispitivani polimorfizmi nisu
predstavljali značajan prognostički faktor među pacijentima obolelim od sKBP. Međutim, nosioci
varijantnih kombinacija ispitivanih GSTP1 rs1695 i rs1138272 polimorfizama imali su kraći
period preživljavanja nakon nerfrektomije.
Zaključak: Pojedini polimorfizmi gena koji kodiraju antiokioksidantne enzime mogu biti
povezani sa nastankom sKBP, posebno varijantni genotipovi SOD2 rs4880 i varijantni genotipovi
GSTP1 rs1695 i rs1138272 polimorfizama. Rizik za nastanak sKBP se dodatno povećava kada su
ovi rizični genotipovi prisutni u kombinaciji. Takođe, nosioci kombinovanih varijantnih
genotipova rs1695 i rs1138272 GSTP1, imali su kraći period preživljavanja u odnosu na nosioce
kombinacije referentnih genotipova.
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
