Title
Farmaceutski razvoj tableta sa pulsnim oslobađanjem karvedilola tehnikama elektropredenja i oblaganja kompresijom
Creator
Lavrič, Olivera, 1989-, 29148007
Copyright date
2019
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
License description
Dozvoljavate samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Ova licenca je najstroža CC licenca. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/deed.sr_LATN. Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 28.10.2019.
Other responsibilities
mentor
Ibrić, Svetlana, 1971-, 12818023
član komisije
Đuriš, Jelena, 1983, 17317223
član komisije
Radojević, Vesna, 1961-, 12579943
Academic Expertise
Medicinske nauke
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Farmaceutski fakultet
Alternative title
Pharmaceutical development of pulsatile release carvedilol tablets using electrospinning and compresion coating techniques
Publisher
[O. Lj. Lavrič]
Format
107 listova
description
Farmacija / Pharmacy
Abstract (sr)
Cilj ovog istraživanja bio je razvoj tableta sa pulsnim oslobađanjem karvedilola,
pogodnih za korišćenje u hronoterapiji, korišćenjem tehnika elektropredenja i oblaganja
kompresijom. Istraživanje se sastojalo iz četiri dela.
U prvom delu istraživanja vršeno je ispitivanje stepena mešanja karvedilola i Soluplus®
polimera korišćenjem dve metode. Najpre, određivanjem razlike ukupnih parametara
rastvorljivosti ove dve komponente, a potom i određivanjem Flory-Huggins
interakcionog parametra. Parcijalni i ukupni parametar rastvorljivosti karvedilola
dobijeni su Stefanis-Panayiotou metodom, a potom je određena razlika ukupnog
parametra rastvorljivosti karvedilola i polimera. Izračunata vrednost iznosila je 5,1
MPa1/2, i ukazala je da u sistemu ove dve komponente najverovatnije dolazi do mešanja.
Rezultati druge metode, tj. određena vrednost interakcionog parametra, koja je iznosila -
2,3054; ukazala je na veliku verovatnoću da se karvedilol i Soluplus® mešaju.
U drugoj fazi eksperimentalnog istraživanja vršen je razvoj formulacije nanovlakana
Soluplus®-a tehnikom elektropredenja. Određen je region rastvorljivosti za polimer
Soluplus® na ternernom grafiku, koristeći frakcione parametre rastvorljivosti odabranih
rastvarača. Potom su rastvarači iz definisanog regiona rastvorljivosti kategorisani na
osnovu njihove dielektrične konstante, kao i sa aspekta mogućnosti rastvaranja
karvedilola, u cilju procene njihove pogodnosti za proces elektropredenja. U
preliminarnoj fazi, izvršeno je elektropredenje Soluplus®-a u različitim rastvaračima, gde
je na osnovu posmatranja morfologije dobijenih vlakana pod optičkim mikroskopom, kao
i na osnovu stabilnosti procesa (pojavom Taylor-ove kupe), definisan optimalan rastvarač
za dobijanje nanovlakana Soluplus®-a impregniranih karvedilolom. Definisane su
formulacije sa različitim udelom karvedilola (5-50% m/m u odnosu na suvu masu
vlakana) u 20% rastvoru Soluplus®-a, u smeši rastvarača aceton-hloroform (90:10
(m/m)), i izvršena je karakterizacija dobijenih nanovlakana. Rezultati su pokazali da je
procenat inkorporiranog karvedilola u vlaknima bio od 84 do 93%. Skenirajuća
elektronska mikroskopija je pokazala da su dobijena vlakna uniformne, glatke strukture,
pri čemu se sa povećanjem udela karvedilola smanjuje broj proširenja na vlaknima.
Pokazano je da nema kristala karvedilola na površini vlakana, čime je pretpostavljeno da
je inkorporiran u vlakna, a diferencijalna skenirajuća kalorimetrija je ukazala na odsustvo
kristalnog oblika karvedilola u svim formulacijama. Infracrvena spektroskopija sa
Furijeovom transformacijom je pokazala odsustvo karakterističnih pikova karvedilola u
nanovaknima. Brzina rastvaranja karvedilola iz nanovlakana bila je veća u odnosu na
kristalni oblik čiste supstance (karvedilola).
U trećoj fazi eksperimentalnog istraživanja cilj je bio razvoj formulacija tableta sa
trenutnim oslobađanjem karvedilola koršćenjem direktne kompresije. Ispitivano je
postojanje razlike u brzini rastvaranja karvedilola između tableta koje su sadržale
konvencionalne ekscipijense i tableta dobijenih kompresijom nanovlakana Soluplus®-a
impregniranih karvedilolom. Brzina rastvaranja karvedilola se značajno razlikovala samo
u prvih 15 minuta...
Abstract (en)
The aim of this work was the development of tablets with pulse release profile of
carvedilol, suitable for chronotherapy. Electrospinning and compression coating were
used in the preparation of tablets. The research activities were divided in four parts.
In the first part, the degree of miscibility of carvedilol with polymers was studied using
two methods. Using the first method, the difference of total solubility parameters of the
two components of mixture was determined, while for the second method, the calculation
of Flory-Huggins interaction parameter was made. Partial and total solubility parameters
of carvedilol were calculated according to the method developed by Stefanis-Panayiotou
which was followed by calculating the difference of total solubility parameters of
carvedilol and polymer. The calculated value was 5.1MPa1/2 suggesting that mixing of
the two components would most likely occur. The determination of Flory-Huggins
interaction parameter resulted in the value of interaction parameter of -2.3054, implying,
with high likelihood, that carvedilol and Soluplus® would form a mixture.
In the second part of research activities Soluplus® nanofibers were developed using
electrospinning technique. The solubility region of Soluplus® polymer in selected
solvents was determined by using ternary diagram constructed by employing fractional
solubility parameters. Solvents from the defined solubility region were then categorized
according to their dielectric constants as well as their ability to dissolve carvedilol in order
to evaluate their suitability for the electrospinning process. In the preliminary steps,
Soluplus® was dissolved in different selected solvents and then electrospinned. Process
stability, assessed by observing the occurrence (or absence) of Taylor cone, and the
resulting fiber morphology, assessed by optical microscopy, were used to define the
optimal solvent for Soluplus® nanofibers with impregnated carvedilol. 20% solutions of
Soluplus® in a mixture of acetone-chlorophorm (90:10 (m/m)) with added carvedilol (5-
50% of total dry mass) were electrosprayed and the resulting nanofibers subsequently
characterized. Encapsulation efficiency of carvedilol in Soluplus® nanofibers was found
to be 84% to 93%. Scanning electron microscopy of electrospun samples revealed
uniform nanofibers with smooth surfaces, where increasing mass percentage of carvedilol
decreased the number and occurrence of beads. Absence of crystalline particles of
carvedilol on the surface of nanofibers implied full incorporation into nanofibers while
the results of differential scanning calorimetry revealed the absence of crystalline
carvedilol for all formulation. Spectra of nanofibers measured by infrared spectroscopy
(with fast Fourirer transform) revealed absence of characteristic peaks of carvedilol.
Dissolution rate Soluplus® nanofibers with carvedilol was higher relative to the
crystalline form of pure carvedilol.
In the third part, the goal was the development of tablet formulation with instant release
of carvedilol prepared by direct compression. Dissolution rates of carvedilol from tablets
prepared from conventional excipients were compared to those determined for tablets
prepared by compressing Soluplus® nanofibers with carvedilol.
Authors Key words
karvedilol, stepen mešanja, elektropredenje, oblaganje kompresijom,
pulsno oslobađanje.
Authors Key words
carvedilol, miscibility, electrospinning, compression coating technique,
pulsatile release
Classification
615.453.6(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
Cilj ovog istraživanja bio je razvoj tableta sa pulsnim oslobađanjem karvedilola,
pogodnih za korišćenje u hronoterapiji, korišćenjem tehnika elektropredenja i oblaganja
kompresijom. Istraživanje se sastojalo iz četiri dela.
U prvom delu istraživanja vršeno je ispitivanje stepena mešanja karvedilola i Soluplus®
polimera korišćenjem dve metode. Najpre, određivanjem razlike ukupnih parametara
rastvorljivosti ove dve komponente, a potom i određivanjem Flory-Huggins
interakcionog parametra. Parcijalni i ukupni parametar rastvorljivosti karvedilola
dobijeni su Stefanis-Panayiotou metodom, a potom je određena razlika ukupnog
parametra rastvorljivosti karvedilola i polimera. Izračunata vrednost iznosila je 5,1
MPa1/2, i ukazala je da u sistemu ove dve komponente najverovatnije dolazi do mešanja.
Rezultati druge metode, tj. određena vrednost interakcionog parametra, koja je iznosila -
2,3054; ukazala je na veliku verovatnoću da se karvedilol i Soluplus® mešaju.
U drugoj fazi eksperimentalnog istraživanja vršen je razvoj formulacije nanovlakana
Soluplus®-a tehnikom elektropredenja. Određen je region rastvorljivosti za polimer
Soluplus® na ternernom grafiku, koristeći frakcione parametre rastvorljivosti odabranih
rastvarača. Potom su rastvarači iz definisanog regiona rastvorljivosti kategorisani na
osnovu njihove dielektrične konstante, kao i sa aspekta mogućnosti rastvaranja
karvedilola, u cilju procene njihove pogodnosti za proces elektropredenja. U
preliminarnoj fazi, izvršeno je elektropredenje Soluplus®-a u različitim rastvaračima, gde
je na osnovu posmatranja morfologije dobijenih vlakana pod optičkim mikroskopom, kao
i na osnovu stabilnosti procesa (pojavom Taylor-ove kupe), definisan optimalan rastvarač
za dobijanje nanovlakana Soluplus®-a impregniranih karvedilolom. Definisane su
formulacije sa različitim udelom karvedilola (5-50% m/m u odnosu na suvu masu
vlakana) u 20% rastvoru Soluplus®-a, u smeši rastvarača aceton-hloroform (90:10
(m/m)), i izvršena je karakterizacija dobijenih nanovlakana. Rezultati su pokazali da je
procenat inkorporiranog karvedilola u vlaknima bio od 84 do 93%. Skenirajuća
elektronska mikroskopija je pokazala da su dobijena vlakna uniformne, glatke strukture,
pri čemu se sa povećanjem udela karvedilola smanjuje broj proširenja na vlaknima.
Pokazano je da nema kristala karvedilola na površini vlakana, čime je pretpostavljeno da
je inkorporiran u vlakna, a diferencijalna skenirajuća kalorimetrija je ukazala na odsustvo
kristalnog oblika karvedilola u svim formulacijama. Infracrvena spektroskopija sa
Furijeovom transformacijom je pokazala odsustvo karakterističnih pikova karvedilola u
nanovaknima. Brzina rastvaranja karvedilola iz nanovlakana bila je veća u odnosu na
kristalni oblik čiste supstance (karvedilola).
U trećoj fazi eksperimentalnog istraživanja cilj je bio razvoj formulacija tableta sa
trenutnim oslobađanjem karvedilola koršćenjem direktne kompresije. Ispitivano je
postojanje razlike u brzini rastvaranja karvedilola između tableta koje su sadržale
konvencionalne ekscipijense i tableta dobijenih kompresijom nanovlakana Soluplus®-a
impregniranih karvedilolom. Brzina rastvaranja karvedilola se značajno razlikovala samo
u prvih 15 minuta...
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.