Title
Monitoring sportista u treningu snage: komponente trenažnog opterećenja u sesijama vertikalnih skokova
Creator
Arsenijević, Radenko, 1991-
CONOR:
32197735
Copyright date
2023
Object Links
Select license
Autorstvo-Nekomercijalno-Deliti pod istim uslovima 3.0 Srbija (CC BY-NC-SA 3.0)
License description
Dozvoljavate umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način odredjen od strane autora ili davaoca licence i ako se prerada distribuira pod istom ili sličnom licencom. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela i prerada. Osnovni opis Licence: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/deed.sr_LATN Sadržaj ugovora u celini: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/legalcode.sr-Latn
Language
Serbian
Cobiss-ID
Theses Type
Doktorska disertacija
description
Datum odbrane: 13.11.2023.
Other responsibilities
University
Univerzitet u Beogradu
Faculty
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja
Alternative title
Monitoring of athletes in power training: components of training load in vertical jumping sessions
Publisher
[ R. Arsenijević]
Format
XII, 99 str.
description
Fizičko vaspitanje i sport - Nauke fizičkog vaspitanja, sporta i rekreacije / Physical education and sport - Sciences of the physical education, sport and recreation
Abstract (sr)
Monitoring trenažnog procesa dozvoljava trenerima da odrede trenutke u kojima sportista možda ne doživljava optimalan trenažni stimulus bilo da je, taj stimulus preveliki ili premali. S tim u vezi, u treningu snage, razvile su se razne strategije monitoringa koje obuhvataju primenu različitih komponenti trenažnog opterećenja (TO). Trening snage, u smislu monitoringa, sa svojim specifičnostima izdvaja određene komponente TO, koje imaju široku primenu u navedenom procesu. Komponente TO koje se najčešće koriste u treningu snage su: eksterno opterećenje (EO), interno opterećenje (IO), struktura seta i periodi odmora, kao i prikupljanje povratnih informacija. Iako postoji dosta istraživačkih radova koji su uključivali ispitivanje komponenti TO u treningu snage sa dodatim opterećenjem, u treningu snage sa sopstvenim telom kao opterećenjem (vertikalni skokovi) gotovo da nema tih podataka. U skladu sa sprovedenim pretraživanjem, osmišljena je i sprovedena disertacija sa dva odvojena eksperimenta, koja su ispitivala relacije i razlike između komponenti TO u sesijama vertikalnih skokova.
Eksperiment 1 imao je cilj da ispita uticaj različitih uslova za prikupljanje podataka u sesijama vertikalnih skokova na: 1) relacije performanse izvođenja (PI) sa IO i EO; 2) relacije između EO i IO; i 3) relacije između odnosa EO i IO sa PI. Specifični uslovi za beleženje i prikupljanje podataka bili su u odnosu na: 1) broj skokova; 2) proteklo vreme; 3) subjektivni osećaj i 4) tehnički otkaz, što je dalje omogućilo ispitivanje eventualnih relacija. Za realizaciju postavljenih ciljeva učestvovalo je deset aktivnih muškaraca (studenata Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Beogradu). U skladu sa navedena četiri specifična uslova dizajnirane su četiri odvojene randomizovane sesije u kojima su se prikupljali podaci PI (opadanje visine skoka izraženo u procentima), IO (doživljeni napor za noge i disanje i srčana frekvenca) i EO (broj izvedenih skokova). Sve sesije vertikalnih skokova izvodile su se do voljnog otkaza, koji je bio maksimalno doživljeni napor za noge u trenucima prikupljanja podataka. Takođe, mere IO su dodatno relativizovane sa brojem skokova (EO) da bi se uspostavio odnos između EO i IO. Rezultati su ukazali da postoji visok udeo zajedničke varijanse PI sa merama IO, a i sa merom EO (0.84 ≤ r2 ≤ 0.93). Slično tome, visok udeo potvrđen je i između mera IO sa merom EO (0.86 ≤ r2 ≤ 0.99). Na kraju, iako je bilo šireg opsega utvrđene zajedničke varijanse, potvrđene su relacije mere PI sa odnosom između EO i IO (0.52 ≤ r2 ≤ 0.97). Dobijeni rezultati u prvom eksperimentu pružili su značajna saznanja o međusobnim odnosima PI, IO i EO u sesijama vertikalnih skokova. Dakle, može se zaključiti da postoji veza između objektivnih pokazatelja i subjektivno doživljenih mera prilikom izvođenja vertikalnih skokova, što u praktičnoj primeni znači da sportisti mogu subjektivno osetiti kada im opada objektivno izvođenje vertikalnih skokova (u vidu PI).
Eksperiment 2 imao je cilj da istraži i uporedi udružene efekte strukture seta (klaster i tradicionalne), dužina pauza (kratke i duge) i trenažnog obima (mali i veliki) na trenažno opterećenje (EO i IO) i PI (Hmax), tokom sesija vertikalnih skokova sa sopstvenim opterećenjem. S tim u vezi, upoređen je uticaj klaster strukture seta valovite varijante (KSSvv) i tradicionalne strukture seta (TSS) na TO i Hmax tokom sesija vertikalnih skokova. Šesnaest aktivnih muškaraca (studenata Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Beogradu) učestvovalo je u ovoj studiji...
Abstract (en)
Monitoring of the training process allows coaches to determine moments in which the athlete may not be experiencing the optimal training stimulus, or even that stimulus is too excessive. In this regard, in strength training, various monitoring strategies have been developed that include the application of different components of the training load (TO). Power training, in terms of monitoring, with its specifics, highlights certain components of TO, which have found their wide application in the mentioned process. The TO components most commonly used in power training are: external load (EO), internal load (IO), set structure and rest periods, as well as feedback collection. Although there is a lot of research work that have included examination of TO components in resistance-based power training, in bodyweight power training (vertical jumps) there is almost no such data. In accordance with the conducted search, a dissertation was designed and conducted with two separate experiments, which examined the relationships and differences between TO components in vertical jump sessions.
Experiment 1 aimed to examine the influence of different data collection conditions in the vertical jump sessions on: 1) relations of performance with IO and EO; 2) relations between EO and IO; and 3) relations between EO and IO relationships with performance. The specific conditions for recording and collecting data were in relation to: 1) the number of jumps; 2) elapsed time; 3) subjective feeling and 4) technical failure, which further enabled examination of possible relationships. Ten active men (students of the Faculty of Sports and Physical Education University of Belgrade) participated in the realization of the set goals. In accordance with the above four specific conditions, four separate randomized sessions were designed in which performance data (decrease in jump height expressed in percentages), IO (perceived effort for leg and breathing and heart rate) and EO (number of performed jumps) were collected. All vertical jump sessions were performed to voluntary failure, which was the maximally experienced leg effort at the time of data collection. Also, the IO measures were additionally relativized with the number of jumps (EO) to establish the relationship between IO and EO. The results indicated that there is a high share of the common variance of performance measure with both the IO and the EO measures (0.84 ≤ r2 ≤ 0.93). Similarly, a high share was confirmed between the IO and the EO measures (0.86 ≤ r2 ≤ 0.99). In the end, although there was a wider range of determined common variance, the relations of the measure of performance with the relationship between EO and IO were confirmed (0.52 ≤ r2 ≤ 0.97). The results obtained in the first experiment provided significant insights into the interrelationships of the performance measure, IO and EO in vertical jump sessions. Therefore, it can be concluded that there is an association between objective indicators and subjectively experienced measures when performing vertical jumps, which in practical application means that athletes can subjectively feel when their objective performance of vertical jumps (in the form of performance measure) declines...
Authors Key words
struktura seta, klaster set, valovita varijanta, trajanje dužina pauza, trenažni obim, performansa izvođenja
Authors Key words
set structure, cluster set, wave-shape variant, rest duration, training volume, performance
Classification
796.012.414.6(043.3)
Type
Tekst
Abstract (sr)
Monitoring trenažnog procesa dozvoljava trenerima da odrede trenutke u kojima sportista možda ne doživljava optimalan trenažni stimulus bilo da je, taj stimulus preveliki ili premali. S tim u vezi, u treningu snage, razvile su se razne strategije monitoringa koje obuhvataju primenu različitih komponenti trenažnog opterećenja (TO). Trening snage, u smislu monitoringa, sa svojim specifičnostima izdvaja određene komponente TO, koje imaju široku primenu u navedenom procesu. Komponente TO koje se najčešće koriste u treningu snage su: eksterno opterećenje (EO), interno opterećenje (IO), struktura seta i periodi odmora, kao i prikupljanje povratnih informacija. Iako postoji dosta istraživačkih radova koji su uključivali ispitivanje komponenti TO u treningu snage sa dodatim opterećenjem, u treningu snage sa sopstvenim telom kao opterećenjem (vertikalni skokovi) gotovo da nema tih podataka. U skladu sa sprovedenim pretraživanjem, osmišljena je i sprovedena disertacija sa dva odvojena eksperimenta, koja su ispitivala relacije i razlike između komponenti TO u sesijama vertikalnih skokova.
Eksperiment 1 imao je cilj da ispita uticaj različitih uslova za prikupljanje podataka u sesijama vertikalnih skokova na: 1) relacije performanse izvođenja (PI) sa IO i EO; 2) relacije između EO i IO; i 3) relacije između odnosa EO i IO sa PI. Specifični uslovi za beleženje i prikupljanje podataka bili su u odnosu na: 1) broj skokova; 2) proteklo vreme; 3) subjektivni osećaj i 4) tehnički otkaz, što je dalje omogućilo ispitivanje eventualnih relacija. Za realizaciju postavljenih ciljeva učestvovalo je deset aktivnih muškaraca (studenata Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Beogradu). U skladu sa navedena četiri specifična uslova dizajnirane su četiri odvojene randomizovane sesije u kojima su se prikupljali podaci PI (opadanje visine skoka izraženo u procentima), IO (doživljeni napor za noge i disanje i srčana frekvenca) i EO (broj izvedenih skokova). Sve sesije vertikalnih skokova izvodile su se do voljnog otkaza, koji je bio maksimalno doživljeni napor za noge u trenucima prikupljanja podataka. Takođe, mere IO su dodatno relativizovane sa brojem skokova (EO) da bi se uspostavio odnos između EO i IO. Rezultati su ukazali da postoji visok udeo zajedničke varijanse PI sa merama IO, a i sa merom EO (0.84 ≤ r2 ≤ 0.93). Slično tome, visok udeo potvrđen je i između mera IO sa merom EO (0.86 ≤ r2 ≤ 0.99). Na kraju, iako je bilo šireg opsega utvrđene zajedničke varijanse, potvrđene su relacije mere PI sa odnosom između EO i IO (0.52 ≤ r2 ≤ 0.97). Dobijeni rezultati u prvom eksperimentu pružili su značajna saznanja o međusobnim odnosima PI, IO i EO u sesijama vertikalnih skokova. Dakle, može se zaključiti da postoji veza između objektivnih pokazatelja i subjektivno doživljenih mera prilikom izvođenja vertikalnih skokova, što u praktičnoj primeni znači da sportisti mogu subjektivno osetiti kada im opada objektivno izvođenje vertikalnih skokova (u vidu PI).
Eksperiment 2 imao je cilj da istraži i uporedi udružene efekte strukture seta (klaster i tradicionalne), dužina pauza (kratke i duge) i trenažnog obima (mali i veliki) na trenažno opterećenje (EO i IO) i PI (Hmax), tokom sesija vertikalnih skokova sa sopstvenim opterećenjem. S tim u vezi, upoređen je uticaj klaster strukture seta valovite varijante (KSSvv) i tradicionalne strukture seta (TSS) na TO i Hmax tokom sesija vertikalnih skokova. Šesnaest aktivnih muškaraca (studenata Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Beogradu) učestvovalo je u ovoj studiji...
“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.